Brige vladajućih 2010. godine svodile su se, kao i danas, na spašavanje gospodarstva. Prethodna 2009. godina bila je zabilježila pad BDP-a za 5,8 posto, pad industrijske proizvodnje za 9,2 posto, rast nezaposlenosti za 21,2 posto i rast vanjskog duga na 98,5 posto odnosno 44,6 milijardi eura. Zato je premijerka Jadranka Kosor u ime svoje vlade donijela Program gospodarskog oporavka, a ministri - među kojima je bio i Karamarko - jednoglasno su ga prihvatili.

Premda su danas HDZ-ovci najglasniji kada nova vlada predlaže koncesije na autoceste i donosi odluke o privatizaciji Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, upravo je njihov program nedvojbeno predlagao upravo koncesije i privatizacije. Konkretno, na stranici 16. Programa za oporavak, pod poglavljem 'Upravljanje državnom imovinom', oni su prije tri godine predlagali sljedeće:

1. Profesionalizacija upravljanja i nadzora preostalim društvima u državnom vlasništvu.
2. Provedba plana privatizacije trgovačkih društavau državnom vlasništvu.
3. Izrada plana davanja u koncesiju dijela izgrađene auto-cestovne infrastrukture
4. Učinkovito upravljanje nekretninama u državnom vlasništvu.
5. Smanjenje broja zaposlenih za pet posto i zbrinjavanje viška zaposlenih

Kako bi se danas ogradio od glasovanja za navedene ciljeve, jučer se šef HDZ-a Tomislav Karamarko samo još više ukopao. Još jednom je sugerirao su ministri u HDZ-ovoj Vladi bili bezglavi aparat za dizanje ruku na želju predsjednika/predsjednice Vlade.

'Ništa od toga iz Programa gospodarskog oporavka nije realizirano, kao što ste primijetili. Ja sam tada bio ministar unutarnjih poslova, a ne ministar gospodarstva ili financija. Nemojte od mene tražiti da razmišljam glavom svojih prethodnika na čelu ove stranke', rekao je Karamarko tvrdeći da današnja vlada istim tim ciljevima samo 'trpa novac u proračun i krpa rupe'.

Mnogi će se složiti s Karamarkom kada kaže da se ni danas ne stvaraju nove vrijednosti i radna mjesta, ali jasno je i da se uzroci takvog stanja kriju u razdoblju prije i za vrijeme Karamarkovog odlučivanja na sjednicama Vlade (ministrom ga je 2008. godine imenovao Ivo Sanader). Najžalosnije je što su u svom programu HDZ-ovci i predvidjeli loše stanje koje hrvatsko društvo upravo proživljava.

Podsjetimo i da je Vlada pod vodstvom HDZ-a svoj program, koji uključuje koncesije i privatizacije, te 2010. godine donijela kako bi spriječila upravo ove 'stranputice':

1. Daljnje pogoršanje stabilnosti javnih financija - kriza proračuna.
2. Pritisak na neodrživo povećanje javnog duga i pogoršanje kreditnog rejtinga.
3. Produbljenje krize u realnom sektoru.
4. Dodatni pad BDP-a i propast inače zdravih tvrtki.
5. Daljnji rast nezaposlenosti.
6. Porast siromaštva.

Dakle, osim nepravednog 'harača' (tzv. kriznog poreza) kojim su godinu dana pelješeni radnici i umirovljenici kako bi se pred izbore pokrpao proračun, HDZ-ova vlada ignorirala je vlastiti program. Razlozi za to su očiti - pred izbore nije bilo popularno koncesijama, privatizacijom i otpuštanjem dodatno narušavati ugled korupcijom preopterećenog HDZ-a.

Prema tome, može se zaključiti da je HDZ, misleći isključivo na stranački interes, zemlju svjesno otjerao u gore pobrojane stranputice. Odgovornost današnjeg šefa stranke, a tada ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, morala je postojati, iako nije bio ključna osoba. No danas Karamarko ima šansu preuzeti odgovornost u stranci i makar priznati pogreške, kad već ne predlaže konkretne programe (u njih ne računamo mistično zagovaranje povratka 'našoj mirnoj luci Franji Tuđmanu').

Priznavanje (su)odgovornosti vjerojatno bi mu pomoglo da nekog uvjeri kako bi sutra-prekosutra možda mogao biti odgovoran i na vlasti. No izgleda da tim standardima aktualni šef HDZ-a nije ni približno dorastao. Politička hipokrizija, ignoriranje suvremenih problema s glavom u pijesku 90-ih te ukupno četiri ili pet javljanja u Saboru - to se čini maksimumom političara Karamarka.