'Pripremite vodu, baterijsku lampu i tranzistor', poručio je admiral Rob Bauer, predsjednik Vojnog odbora NATO-a i efektivno treći najutjecajniji čovjek ovog vojnog saveza, komentirajući mogućnost da bi Rusija mogla napasti neku od članica NATO-a i da bi tako mogao izbiti opći rat širokih razmjera
'Moramo shvatiti da nije samo po sebi razumljivo to da živimo u miru. Naravno, mi ne tražimo sukob. No moramo imati planove za sukobe s Rusijom i terorističkim skupinama ako se to dogodi', rekao je Bauer u svom vrlo zapaženom nastupu u Bruxellesu i dodao da se 'u pripreme za potencijalni rat u Europi moraju uključiti civilni sektor i stanovništvo'.
Time se uklopio u narativ koji se sve češće može čuti diljem Europe: njemački ministar obrane Boris Pistorius rekao je da bi ruski napad mogao uslijediti u roku od pet do osam godina, estonska premijerka Kaja Kallas da bi se to moglo dogoditi u narednih tri do pet godina, a poljski premijer Donald Tusk iskoristio je izraz 'nekoliko godina'.
Dio njemačkih medija čak razrađuje scenarije o početku velikog rata navodno već 2025. godine, a o tome se sve više šuška u različitim kuloarima i u Washingtonu.
'Ako Vladimir Putin ispuni svoje ciljeve u Ukrajini, tada će Rusija 'gađati' Moldaviju ili neku od baltičkih država', početkom ovog mjeseca upozorio je za CNN David Petraeus, bivši šef CIA-e i međunarodnih snaga u Iraku i Afganistanu. Sam američki predsjednik Joe Biden pak u prošlotjednom javnom nastupu detektirao je potencijalno drugačije ruske mete:
'Ako odemo, a Rusija izdrži njihov napad i pobijedi Ukrajinu, što mislite da će se dogoditi u balkanskim zemljama? Što mislite da će se dogoditi od Poljske do Mađarske', upitao je Biden.
Analitičari su podijeljeni oko ovakvih, dosta eksplicitnih najava: s jedne strane upozoravaju da se mogućnost znatno šireg sukoba ne može isključiti, a s druge tvrde da se radi o pokušaju senzibiliziranja javnosti u brojnim zemljama koje su oklijevale, ili čak zastale, sa slanjem financijske i vojne pomoći obrani Ukrajine.
'Kao obični civili nemamo odgovor na ovu dilemu jer, dakako, ne raspolažemo s dovoljno pouzdanih podataka - ali jasno je da se situacija ne razvija u dobrom smjeru i da nemamo puno izbora. Kao zajednica, društvo i zemlja moramo raditi na vlastitoj samodostatnosti i pripremati se za slične scenarije jer nije isključeno da će se oni ostvariti u bližoj ili daljoj budućnosti', kaže za tportal profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti (FPZ) i stručnjak za krizno upravljanje Robert Mikac, inače i bivši zapovjednik nacionalnog voda policije u sklopu misije ISAF-a u Afganistanu.
vezane vijesti
On upozorava da se problem sa slanjem pomoći Ukrajini ne može svesti samo na njenu količinu koja pristiže iz Amerike i Europe, nego i na apsorpcijsku moć same Ukrajine, jer još uvijek nije dovoljno razvijena.
'No geopolitički je situacija i dalje nezavidna: s jedne strane Ukrajina legitimno želi vratiti svoj okupirani teritorij, a s druge strane Rusija to sasvim sigurno ne želi dozvoliti i razumno je zapitati se koji bi - u slučaju uspjeha - bio njen idući vojni i politički cilj. Po procjenama, to su male baltičke države i Moldavija, ali na raspolaganju joj je svakako i pokretanje proxy sukoba na Balkanu i sličnim područjima. Posljedice današnjeg rata u Ukrajini su dalekosežne, a jako je malo dobrih scenarija', zaključuje Mikac.
