Premda su Blažević i Vukojević osuđivani već dvaput, te su im presude ukinute, a posljednje je suđenje počelo u rujnu prošle godine. Oni kao i na prijašnjim suđenjima, tvrde da nisu krivi što su 9. lipnja 2004. tijekom prepirke i naguravanja s braćom Draganom i Željkom Prgometom te Goranom Begićem ispred kafića Millennium u središtu Slavonskoga Broda ispalili u njih više hitaca iz pištolja i ubili ih. Prema iskazu jednog svjedoka, Željko Prgomet je ustrijeljen s leđa dok je bježao preko ceste.

Nakon suđenja, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Blaževiću i Vukojeviću 'odrezao je' 27 godina zatvora što je Vrhovni sud u rujnu 2006. u žalbenom drugostupanjskom postupku ne samo potvrdio, nego i pooštrio na 30 godina. Ta je presuda potvrđena i u trećem stupnju te je postala pravomoćna u studenome 2006.

No 'pala je' na Ustavnome sudu i bio je to prvi slučaj da je Ustavni sud poništio pravomoćnu presudu Vrhovnog suda. Razlozi za to su bili, smatrao je Ustavni sud, da su Blaževiću i Vukojeviću tijekom suđenja prekršena ljudska prava i temeljne slobode.

KAKO RAZMIŠLJA USTAVNI SUD?

Ustavni suci zauzeli su stajalište da isti sudac koji je sudjelovao u donošenju odluke o produljenju pritvora, ne može biti predsjednik ili član sudskoga vijeća u prvostupanjskom postupku. U ovom slučaju, predsjednik sudskog vijeća slavonskobrodskog Županijskog suda, sudac Stjepan Franić, koji je Blaževiću i Vukojeviću izrekao dosudio zatvor, u prethodnom je istražnom postupku bio član izvanraspravnog sudskog vijeća koje je odlučivalo o njihovom pritvoru.

Nadalje, ustavni su suci smatrali i da je slavonskobrodski Županijski sud odbio niz dokaznih prijedloga obrane optuženih te da Vrhovni sud na to uopće nije obratio pažnju. Taj je dio odluke Ustavnog suda izazvao neslužbeno negodovanje sudaca, jer su smatrali da je Ustavni sud prekoračio ovlasti. Naime, isključivo ono sudsko vijeće pred kojim se vodi postupak ima pravo samostalno procijeniti i odlučiti koji je dokaz, neovisno od koga dolazi, vjerodostojan. Drugim riječima, u ovom je slučaju Ustavni sud ušao u meritum postupka koji nema pravo preispitivati, za razliku od toga je li tijekom suđenja pred redovnim sudom povrijeđeno neko od ustavnih prava stranke, smatrali su suci.

Što se tiče 'pristranosti' suca koji sjedi u vijeću koje određuje pritvor, te poslije u vijeću koje vodi glavnu raspravu, suci su upozoravali da to kao problem ne navodi ni stari, niti novi Zakon o kaznenom postupku. Osim toga, zbog dovoljnog broja sudaca što jedino onemogućuje njihovo 'preklapanje', takvu bi praksu mogao provoditi samo zagrebački Županijski sud.

Uglavnom, zbog nedovoljnog broja sudaca za sastavljanje raspravnog vijeća u Slavonskom Brodu, jer je veći dio njih već sudjelovao u postupku i donosio odluke u povodu žalbi i pritvora u ovom slučaju, suđenje je premješteno u Zagreb. Na tom je ponovljenom, drugom suđenju Blažević u prosincu 2009. osuđen na devet godina i pet mjeseci, a Vukojević na sedam godina zatvora.

IMA LI POLITIČKE POZADINE?

No zbog proceduralnih razloga, Vrhovni je sud ukinuo tu presudu, naime, prema odluci redovnog sudskog vijeća, na čijem je čelu bio sudac Vladimir Pavleković, presuda je bila da je Blažević odgovoran za smrt Dragana Prgometa i Gorana Begića, a Vukojević za smrt Željka Prgometa. Time je presuda postala različita od one prve iz Slavonskog Broda, prema kojoj su obojica odgovorna za sve tri smrti. Također, redovni je sud utvrdio da je Blažević postupao u nužnoj obrani, ali je prekoračio dopuštenu razinu.

I tako je suđenje po treći put, u rujnu 2010. krenulo iznova i danas bi u 14 sati sudac Zdravko Majerović, koji je vodio to posljednje suđenje, trebao objaviti nepravomoćnu presudu.

Inače, u cijeloj je ovoj priči (ne)zgodna činjenica jest ta da je Marko Babić,jedan od ustavnih sudaca, prije ulaska u Ustavni sud bio Blaževićev branitelj te da je on uputio ustavnu tužbu na pravomoćnu presudu Vrhovnog suda, premda je prilikom poništenja bio izuzet od odlučivanja.

Međutim, i bez svih spomenutih pravosudnih peripetija, cijeli je slučaj bio napet, jer su mediji nakon krvoprolića nagađali da je riječ o obračunu skupina povezanih s Antom Prkačinom i generalom Mladenom Kruljcem oko prevlasti nad slavonskobrodskim kafićima, restoranima i diskotekama. Blažević i Vukojević bliski su bivšem HSP-ovom saborskom zastupniku Prkačinu, koji je čak i šogor Blaževiću, a ubijeni su, od kojih su dvojica bili branitelji, a treći aktivan vojnik, pripadali krugu kontroverznog, ali moćnog generala Kruljca, inače zapovjednika Hrvatske kopnene vojske.

Odluka Ustavnog suda u slučaju Slavonskog Broda, izazvala je bojazan da bi mogla biti srušena i presuda Branimira Glavaša, no to se ipak nije dogodilo. U slučaju tog ratnog zločinca, naime, kao sutkinja jedna je članica vijeća sudjelovala i u donošenju odluke izvanraspravnog vijeća kad je odlučeno o produljenju pritvora dvojici Glavaševih suoptuženika. Također, odvjetnici Gordane Getoš Magdić inzistirali su na tome da je njezin prvi iskaz kojim teško tereti Glavaša, policija iznudila silom, povrijedivši tako njezina ljudska prava pa stoga taj iskaz ne može imati snagu dokaza. U slučaju Glavaša, unatoč svim vratolomijama, presuda je potvrđena i on je pravomoćno osuđeni ratni zločinac, koji trenutačno izdržava zatvorsku kaznu u 'svojoj drugoj domovini'.