Gotovo dva mjeseca uoči odlaska na izdržavanje desetomjesečne zatvorske kazne, bivši potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec za Novi list progovorio je o suđenju na kojem je zbog plaćanja pola milijuna kuna za nepotrebnu stručnu studiju proglašen krivim, ali se i osvrnuo na svoje greške u odnosu s bivšim šefom Ivom Sanaderom
'Svijet nije crno-bijeli, pa takav nije ni Sanader. Ali premda mi je on dao šansu, danas se lupam po glavi što ga nisam odbio, a još više zato što nakon 1. svibnja 2005. godine nisam podnio ostavku. U Maksimiru sam doživio debakl na sindikalnoj proslavi, odmah nakon toga nazvala me Bianca Matković i pitala što se to dogodilo. Govorila mi je: 'Moraš hitno nazvati šefa i ispričati mu se, to se nije smjelo dogoditi.' Iako mi je njezin ured napisao govor za proslavu koji je bio potpuno neprimjeren trenutku, pa sam izviždan. Sat vremena poslije Biance nazvao me Sanader i izribao me kao zadnjeg idiota. Umjesto da mu odgovorim neka on iduće godine bude u Maksimiru, a ja idem u Okučane na proslavu Bljeska, samo sam u šoku podvio rep. Koja sam budala bio! Trebao sam ih sve poslati kvragu i ostati doma, ne pojaviti se sljedeći dan na poslu i - gotovo. Nisam, nego sam iduća dva tjedna išao na posao pod silnim stresom. Nisam shvatio da ću im služiti za vađenje kestenja iz vatre i odlaske na nepopularna mjesta dok će se oni okolo slikati. Radio sam kao konj i ispao naivni Podravac, to je valjda genetski', tim je riječima bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec u intervjuu Novom listu odgovorio na pitanje gleda li na Sanadera pozitivno ili negativno.
Iako danas žali zbog toga što se tada nije distancirao od pojedinih dijelova HDZ-ove garniture, ipak je djelomično ustao u obranu Sanadera, kazavši da je selektivan aktualni progon ljudi iz tadašnje Vlade.
'Jasno da se tu radi o nesrazmjeru. Tvrdim da je za mene ključna bila sjednica Predsjedništva HDZ-a, dan nakon one Sanaderove press konferencije koja, naravno, nije bila nikakav pokušaj puča protiv kraljice majke Jadranke Kosor. Što je Sanader točno htio, nisam znao, ali na Predsjedništvu sam rekao da ga ne treba izbacivati, a da mu se prethodno ne omogući iznošenje obrane. I danas mislim da bi tako trebalo postupati u slučaju bilo kojeg drugog člana Predsjedništva, to bi bilo primjereno demokratskoj stranci. Zato sam, s još dvojicom članova, glasovao protiv automatskog Sanaderovog brisanja, bez rasprave na kojoj bi i on sudjelovao. Neke moje kolege to su shvatile kao udar na Jadranku Kosor, mislim tu na nju i Šeksa prije svih, i to me kasnije, uvjeren sam, koštalo. Imam 'blag dojam' da je kazneni progon bio selektivan', kazao je Polančec za Novi list.
Sam Polančec trebao bi 15. listopada započeti izdržavanje desetomjesečne zatvorske kazne koju je 'zaradio' zbog toga što je vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću platio pola milijuna kuna za nepotrebnu stručnu studiju. Polančec je uoči odlaska u zatvor ogorčen zbog toga što smatra 'da mu je sustav nanio nepravdu'. 'Ogorčenje u meni raste još više kada uspoređujem kako se sustav ponašao prema nekima koji su doista nešto učinili. Primjera radi, ja nisam čuvao nikakve torbe s novcem, pa ih onda nosio Bajiću kad je Mladen Barišić uhapšen, jer sam tad postao svjestan da bi to mogao biti prljavi novac. Niti sam iz policije kroz Fimi mediju izvukao novac za bilo koga, a tako bih mogao još nabrajati. Oni koji su to činili nisu ni procesuirani', kazao je Polančec.
Sud je, uvjeren je bivši potpredsjednik Vlade, prilikom izricanja kazne za stručnu studiju morao uzeti u obzir kontekst, a ne samu studiju. 'Nije se smjelo izdvojeno promatrati samo to je li ta studija vrijedila 500 tisuća kuna i zanemarivati činjenicu da sam ja preko studije platio Miletiću odvjetnički honorar. On se nikada ne bi odrekao honorara od tri milijuna i 890 tisuća kuna da mu ja nisam isplatio tih pola milijuna kuna', pojasnio je Polančec
Danas bi, kaže, tijekom suđenja izabrao neke druge svjedoke, ali i ne bi šutio o nekim stvarima, poput smjene njegovih bliskih suradnika koji su svjedočili njemu u korist. Upitan zašto bi tadašnji ministar gospodarstva Đuro Popijač smijenio te ljude, Polančec je kazao da je to vjerojatno napravio po nalogu nekoga iz vrha HDZ-a.
Polančec se, govoreći o suđenju, osvrnuo i na ponašanje predsjednika sudskog vijeća Ivana Turudića. 'Zanimljivo je i to da je bivši šef mog kabineta, a da ja to nisam očekivao i znao, na suđenje donio i rokovnik u kojem su bile bilješke sa sastanka. Turudić mu je tijekom svjedočenja zabranio da se koristi njime i citira tko je što govorio. Vidim kasnije da je rokovnik gospodina Jarnjaka za sud bio jako relevantan. Općenito, s današnjim iskustvom nikada si ne bih dopustio da se Turudić na suđenju onako neprimjereno ponaša prema meni, upada mi u riječ, prekida me, a posebice ne bih odšutio njegove komentare i doskočice. Trebao sam, bez obzira na posljedice, otići iz sudnice ili napraviti neki sličan kraval. Turudić me posebno uvrijedio kad je čitajući presudu rekao da je moj motiv za rješavanje Borova bilo dodvoravanje Sanaderu odnosno politici. Turudić o dodvoravanju u politici svakako zna puno više nego ja', kazao je Polančec.
Bivši ministar gospodarstva progovorio je i o radu vlade Zorana Milanovića, kazavši da nije dovoljno brza u saniranju teške gospodarske situacije, ali je pritom priznao da je sve što danas radi Kukuriku vlada trebao napraviti HDZ prije tri godine.
'Kad smo uočili negativne trendove, nismo reagirali na adekvatan način, mogli smo napraviti puno više. Osobno sam se 2008, koliko god to tada bilo nepopularno, zalagao za povećanje stope PDV-a na 25 posto pa i za uvođenje poreza koji su mediji nazvali harač i koji je kasnije ishitreno ukinut iz populističkih razloga. Na sjednicama Vladinog ekonomskog vijeća govorio sam da bi trebalo povesti otvorenu raspravu o stanju državnih financija, jer sam smatrao da kao član Vlade nemam sve relevantne informacije. Veliki hendikep nam je bio naš ministar koji je morao biti daleko spremniji za suradnju i komunikaciju, a manje monopolizirati informacije. Predlagao sam alternativne načine financiranja proračunskog deficita, konkretno davanjem koncesija na izgrađene autoceste i plaćanjem vaučerima koji bi zamijenili novac, a koji nije bilo lako osigurati. Dobio sam tada debelo po ušima jer je to zvučalo previše radikalno. Propustili smo i materijalna prava zaposlenih u javnom sektoru svesti u realne okvire, a trebali smo pripremiti investicije, posebno u energetici. Stav je u Vladi bio - ne treba dramatizirati, kriza neće dugo trajati, mora se vući poteze u skladu s onim što donese novi dan. Čekali smo da nas lupi pa da tek onda reagiramo', opisao je Polančec u intervjuu Novom listu.