Ostavila je posao bejbisiterice i vratila se u Zagreb te zatražila od etičke komisije iz Petrove bolnice odobrenje za prekid trudnoće, no bila je odbijena. Njezino dijete, danas tinejdžer, statistički ulazi u onih malobrojnih od 0,2 do 0,5 posto ljudi na svijetu koji su preživjeli abortus, piše Večernji list.

Majka tinejdžera (njezin te identitet njezina djeteta i podatke na temelju kojih bi eventualno bili prepoznati ne otkrivamo isključivo radi njihove zaštite) u svoje i u ime svoga sina vodi spor u zagrebačkoj Palači pravde protiv KBC-a Zagreb, od kojeg tužbom traži ukupno 2.383.752 kuna odštete.

Smatra da je bolnica kriva za neuspjeli pobačaj, za šok koji je doživjela nakon što je doznala da nije obavljen, za strah da je dijete u njoj nakon neuspjela pobačaja pretrpjelo oštećenja, za izgubljenu zaradu koju je trebala ostvariti životom u Londonu, gdje je imala dogovoren posao. Presuda u parnici kakva je dosad nezabilježana u hrvatskoj sudskoj praksi, ali i šire, pokazat će u kojoj je mjeri bolnica odgovorna za neuspjeli pobačaj, za koji će u tom slučaju morati i materijalno odgovarati, a etičke dvojbe o tom slučaju ostat će za širu raspravu stručnjaka.

Tijekom dugogodišnjeg parničenja svjedočio je i bivši ravnatelj klinike u Petrovoj dr. Ivan Kuvačić, koji je kazao da je neuspjeli pobačaj uobičajena komplikacija koja se događa svugdje u svijetu te da je zato obvezan kontrolni pregled pacijentica. Postotak takve komplikacije u svijetu se kreće između 0,2 i 0,5 te je češći kod mlađih trudnica.

Pravni zastupnici KBC-a Zagreb u odgovoru na tužbu smatraju, među ostalim, da je odšteta koju pacijentica traži previsoka te da su pojedine odštetne točke nerazumljive, primjerice pretrpljeni šok kad je doznala da pobačaj nije obavljen.

Dotada činjenice iz sudskog spisa govore da je mladoj djevojci na pragu dvadesetih u Petrovoj bolnici specijalizant obavio pobačaj ploda starog devet tjedana i četiri dana. Nakon sat-dva, prema njezinu iskazu, otpuštena je kući, a dva tjedna poslije dobila je na kućnu adresu otpusno pismo u kojem je pisalo da dođe na kontrolu za dva tjedna.

Na kontrolu nije otišla jer je otputovala u London k jednoj obitelji u kojoj se trebala brinuti za dvoje djece, u dobi od tri i pet godina. Imala je garantno pismo prema kojem je u engleskoj obitelji trebala ostati dvije godine i pohađati školu engleskog jezika u Wimbledonu. Bila je uzbuđena zbog života u Londonu i maštala je da će tamo živjeti.

No nakon tri mjeseca izostanka menstruacije zabrinula se i otišla ginekologu, koji je ultrazvukom utvrdio da je u 24. tjednu trudnoće i da prekid trudnoće stoji 500 funti. Telefonom je nazvala Petrovu bolnicu, javio joj se jedan liječnik, čijeg se imena ne sjeća, i rekao da je to njihova pogreška i da će joj ponoviti pobačaj, ovaj put besplatno. No kada se obratila ravnatelju, uzvratio joj je 'da su to sve gluposti, da neće raditi pobačaj jer neće odgovarati za njezin život'. Ni etička komisija za odobrenje prekida trudnoće nije joj odobrila pobačaj.

Bila na apaurinima

'Bila sam uznemirena, patila sam od dugotrajne nesanice, pa mi je liječnica propisala apaurine. Planirala sam živjeti u Londonu i tamo ostati, sanjala sam o takvom životu, a s djetetom je sve to postalo nemoguće. Bila sam i silno zabrinuta hoću li roditi nakon neuspjela pobačaja zdravo, normalno dijete', svjedočila je mlada majka na sudu.

Pet mjeseci nakon što je carskim rezom u drugoj bolnici rodila zdravo dijete njezin dečko i otac djeteta napustio je njihov maleni stančić i prestao ih posjećivati. Poslije se više nikad nije javio. Ne mari za njihovo dijete, ne plaća alimentaciju, a ona ga ne može tužiti jer ne zna gdje se nalazi. Odšteta koju bi mogla dobiti od bolnice jer joj mišljenje liječnika sudskih vještaka o odgovornosti bolnice za neuspjeli pobačaj ide u prilog značila bi za nju odštetu za pogrešku liječnika, ali i za propale mladenačke snove i strahove, a njezinu bi djetetu omogućila bolji život.