Kao i svaki 'novi početak', Nova godina obično se percipira s ružičastim naočalama, uz ideju da se samim ulaskom u novi vremenski ciklus otvara i svježa prilika za samoostvarenje po idealiziranoj verziji vlastitih osobnosti. Prema istraživanju Statiste, novogodišnje rezolucije u SAD-u mogu se svrstati u tri glavne, često isprepletene kategorije: zdraviji život (23 posto), osobni napredak ili sreću (21 posto) i mršavljenje (20 posto). Istraživači, međutim, sugeriraju da velika većina takvih rezolucija neslavno propadne: samo devet posto Amerikanaca ostvari zacrtano, 23 posto odustane već do kraja prvog tjedna, a 43 posto do kraja siječnja.

Zašto je tako teško držati se vlastitih pravila? Kako to nekima ipak uspijeva? Što bi moglo pomoći u ostvarivanju novogodišnjih odluka, kako razviti potrebnu samodisciplinu i osjećaj kontrole nad vlastitim životom? Maja Vučić, prof. psihologije i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja, smatra da je nevolja, za početak, u tome što mnogi naprave veliki popis želja - iako će ostvarenje samo jedne biti popriličan izazov.

'Znači, ako se već donose novogodišnje odluke, bilo bi dobro rasporediti ih kroz godinu, započeti prvo s jednom. Da bismo ostvarili takvu želju, postigli nekakvu značajnu promjenu u vlastitim životima, trebamo biti visoko motivirani, što s jedne strane znači da nam ta odluka mora biti vrlo primamljiva ili jako važna, a istovremeno moramo vjerovati da mi to možemo postići', tumači psihologinja. Često se, naime, događa da sumnjamo u vlastite kapacitete za ostvarivanje nečega što nam je važno, ili obratno - uvjereni smo da bismo mi nešto mogli postići samo kad bismo to htjeli. Simptomatično je to za pušače, koji kažu da bi se sutra mogli ostaviti cigarete, ali stvar je u tome što oni to niti ne žele. Na pitanje je li potrebna samodisciplina nekima ipak prirođenija i može li se 'uvježbati' kroz život, Vučić odgovara kako su svakako važne osobine ličnosti, ali i odgoj.

'Ima ljudi kojima svako odstupanje na zacrtanom putu do cilja predstavlja gubitak kontrole i stvara im stres i ako ovakva osoba sebi zacrta preambiciozne ciljeve i pokušava sve zacrtano ostvariti možda i izgori na tom putu ostvarenja ciljeva. A ima i onih koji se ne vole baš držati pravila, propisa i rasporeda - pa ni vlastitih. Oni preferiraju poneko 'iznenađenje' u životu, a probleme rješavaju u hodu', pojašnjava psihologinja. Jedan od faktora propasti novogodišnjih rezolucija su preambiciozne ili preopćenite odluke. Netko će tako zacrtati 'zdraviji život'.

'Ako smo odredili 'zdraviji život', onda moramo definirati što to znači. Znači li to da ćemo prestati jesti nešto nezdravo ili početi jesti zdravo - pritom, što je to zdrava, a što nezdrava hrana?; znači li to da ćemo ići u teretanu, penjati se, baviti nekim sportom...? Treba ići korak po korak, ne preambiciozno, kao kada netko tko je do jučer bio potpuno neaktivan kaže da od Nove godine kreće u teretanu pet puta tjedno, što sam čula u radu s klijentima. Mislim da je to za početak nerealističan cilj. Ako za početak zacrta dvaput tjedno i to uspije, svaka čast', kaže psihologinja.

Vježbanje u teretani ili grupno vježbanje tema je za sebe, jer mnogi tome pribjegavaju u nedostatku volje da sami kod kuće odrade ciklus vježbi uz YouTube, što bi bilo i jeftinije rješenje. Maja Vučić potvrđuje da upravo plaćanje može biti dodatan motiv za ispunjavanje neke aktivnosti. Ima to i drugih prednosti.

'Kad si već tamo, moraš raditi, ne možeš fušariti pred nekim tko te nadzire, što pomaže u izvršavanju cilja. Sve to, jasno, dogodit će se ako već poznajemo sebe, znamo gdje ćemo uloviti krivinu ako se ukaže. A zašto je teže biti odgovoran prema sebi nego prema grupi? Zato što to govori o nama pred drugima. Ako smo neodgovorni i nepouzdani, onda će nas netko takvima i ocijeniti', napominje psihologinja.

'Najlakše je biti neodgovoran prema sebi'

Navodi primjer prijateljice koja je, čudom, uspjela u namjeri da prestane pušiti. Presudan je bio njezin motiv.

'Shvatila je da voli biti slobodna i to povezala na način da se želi toga osloboditi: ako pušim, to znači da uvijek i svugdje imam potrebu izaći vani, ako treba i smrzavati se, znači nisam slobodna od toga. Vezala se za misao da je ona slobodna to ne raditi', navodi samo jedan primjer. U principu, odluke je ponekad lakše provoditi ako se vežu za druge ljude, pogotovo na početku, dok se ne stekne navika, jer smo skloni biti odgovorniji prema drugima nego prema samima sebi.

'Moramo se držati nekih dogovora, jer će se u suprotnom druga strana naljutiti na nas. Iznevjerit ćemo nekoga, dovesti ga u neugodnu poziciju. Ako smo se dogovorili da ćemo s nekim ići u šetnju i sad kažemo da nam se baš i ne da, znači da smo tu osobu zeznuli. Npr. netko tko je depresivan lakše će izaći iz kuće ako se dogovori s nekim od prijatelja, jer postoji velika mogućnost da sam uopće neće izaći. Najlakše je biti neodgovoran sebi', upućuje Vučić. Osobno, ona nije sklona novogodišnjim rezolucijama i vremenske cikluse radije veže za školske godine nego kalendarske. 'Imam kroz godinu neke svoje ciljeve, planove, obično bez nekih striktnih rokova jer nije sve pod mojom kontrolom. Školska godina počinje u devetom mjesecu, pa planiram preko ljeta što ću okvirno u rujnu, što u studenom, a što u siječnju'.

Realistični i dostižni ciljevi

U svakom slučaju, cilj novogodišnjih odluka trebao bi biti realističan i dostižan, pa tako netko tko uglavnom radi poslijepodne umjesto ujutro ne bi trebao planirati odlazak na večernji trening. U suprotnom, moglo bi se dogoditi da se zbog umora prečesto preskače termin, a ako se nešto redovito odgađa za sutra to u pravilu neslavno završava.

'Motivacija jest unutar nas i ona se uvijek može smanjiti ili povećati, a to ovisi o načinu na koji razgovaramo sami sa sobom', kaže psihologinja, a na pitanje da otkrije kako to treba raditi uz smijeh odgovara da se o tome uči na cjelodnevnim edukacijama. Svakako, važno je osvijestiti što se po određenom pitanju događalo u prošlosti i zašto se nešto izbjegavalo činiti.

'Evo recimo, kod tog vježbanja. Ako netko kaže da će vježbati od Nove godine, treba se zapitati zašto to nije činio dosad. Česti je odgovor da za to nije bilo vremena. A što garantira da će odsad biti drukčije? Znači, ako ti fali vrijeme, onda moraš preraspodijeliti aktivnosti u danu da nađeš to vrijeme. Ako ništa ne mijenjaš, to znači da ni odsad nećeš vježbati', sumira psihologinja. Dakle, za provedbu važnih odluka svatko treba sjesti sam sa sobom, na neki se način zbrojiti, biti iskren prema sebi, istovremeno vjerujući u vlastite kapacitete. Nije to ni malo.

'Ako nekad padnemo po putu, a očekivani je pad kod svake promjene, to ne znači da mi to ne možemo, da smo nesposobni, da nismo za to ili ne znam već što si sve čovjek kaže. To samo znači da nisam danas, ali mogu i hoću sutra. To samo to znači, ništa drugo', naglašava psihologinja. Postavlja se pitanje je li, u konačnici, bolje niti ne donositi novogodišnje rezolucije, ako unaprijed postoji sumnja u njihovu realizaciju.

'Kakvu god da odluku donesemo, ona ne mora biti vezana uz 1. siječnja. Nismo svi za teretanu, nismo svi za grupne aktivnosti, niti za one strogo individualne. Svatko ima svoje sklonosti, ali ne treba biti niti prestrog prema sebi. Ako smo zacrtali vježbati doma uz YouTube, ali bi radije izašli u šetnju, tada prošećimo po kvartu, ali ubrzajmo korak. Ako se hranimo 'zdravo', a pozvani smo na nečije vjenčanje, jest ćemo ono što se nudi, pa i kolače, popit ćemo možda i koju čašu više, a sutra ćemo se vratiti na svoje 'normalne postavke'. Uostalom, godina je jako duga. Čak i ako zacrtamo nešto odraditi dva ili tri puta tjedno, a odradimo jednom, to znači da smo u godini koja ima 52 tjedna toliko puta nešto i odradili. A to je puno bolje od nule', poentira Maja Vučić.