Jelo je uvijek bilo odlično, gosti zadovoljni. No da su znali pod kakvim uvjetima su pripremani ti specijaliteti u etiopijskom restoranu u središtu Berlina, sigurno bi im zalogaj zastao u grlu. U kuhinji je radila jedna Etiopljanka od rane zore do duboko u noć. Ona nije govorila njemački, bila je potpuno izolirana od vanjskog svijeta, a za godinu i pol rada dobila je ukupno 500 eura – manje od jednog eura po danu, piše Deutsche Welle.

Ta je priča izašla na vidjelo u svibnju ove godine, a podsjetila je na sudbinu jedne Indonežanke koja je kod jednog jemenskog diplomata u njegovom kućanstvu u Berlinu godinama radila kao ropkinja. Obje priče otkrivene su posve slučajno. U pravilu se o tom modernom obliku ropstva vrlo malo zna. Pouzdanih brojki nema, moguće su samo procjene. Međunarodne organizacije smatraju kako širom svijeta ima više od deset milijuna žrtava.

Ta vrsta kriminala očigledno se jako isplati upravo u bogatim europskim zemljama, recimo u Njemačkoj. Žrtve se prisiljavaju na rad uglavnom u prostituciji, građevinarstvu i ugostiteljstvu. U statistike ulaze samo slučajevi u kojima je pokrenuta istraga. U razdoblju od 2006. do 2007. registrirano je 454 slučajeva – za stotinu više nego godinu dana ranije.

Vijeće Europe usvojilo je 2005. Konvenciju protiv trgovine ljudima, no njezina ratifikacija se vrlo sporo odvija – među zemljama koje to još nisu učinile je i Njemačka. I Europska komisija pokušava doprinijeti rješavanju tog problema. Ona je u proljeće ove godine predložila zakonske promjene koje bi omogućile strože kažnjavanje pedofila i trgovaca ljudima, kao i blokiranje internetskih stranica s pornografskim sadržajem. No pronalaženje zajedničkog europskog rješenja i na tom je području teško budući da je za prihvaćanje predloženih propisa nužna podrška svih zemalja članica.