Sve je započelo 2003. kada je na frankfurtskom aerodromu, jednom od najprometnijih na svijetu, skupina aktivista prosvjedovala zbog deportacije jednog kurdskog useljenika u Grčku. Aktivisti su mirno na ulaznom terminalu dijelili letke na kojima se upozoravalo na diskriminaciju useljenika, kao i na potresne sudbine deportiranih, no kada su se na šalteru Lufthanse obratili za pomoć, sa željom da letke dobije i posada aviona, brzo su se pojavile aerodromske snage sigurnosti koje su ih izbacile van.

Aktivistkinji Juliji Kümmel je tvrtka Fraport, koja upravlja frankfurtskom zračnom lukom, nakon toga zabranila dijeljenje letaka, obrazlažući to kao 'neopravdano korištenje' aerodromskih prostora. Da je Kimmel željela nekamo otputovati ili ići u šoping, onda problema ne bi bilo, zaključio je u svojoj zabrani Fraport.

Srčanu aktivistkinju to nije zaustavilo da godinu dana kasnije napravi istu stvar, zbog čega je dobila prijavu za remećenje kućnog reda frankfurtskog aerodroma.

Julia Kümmel je odlučila tužiti Fraport, koji je u većinskom vlasništvu pokrajine Hessen i grada Frankfurta, pa je slučaj nakon osam godina i svih mogućih sudskih instanci došao do njemačkog Ustavnog suda, u Karlsruheu.

Suci su odlučili da je aktivistkinja bila u pravu, a uprava aerodroma ne. Objašnjenje koje su ponudili jest da nije samo država odgovorna brinuti o poštovanju temeljnih prava svojih građana, nego i tvrtke koje su u većinskom državnom vlasništvu.

Fraport je tvrdio da bi dijeljenje letaka ili razgovor s putnicima, kojih frankfurtskim aerodromom dnevno prođe oko 200 tisuća, remetilo kućni red i otežavalo organizaciju, no suci su presudili da je sve to mnogo manje važno nego pravo građana na slobodno okupljanje.

Uostalom, ako se na aerodromu može ići u kupovinu, zašto se ne može protestirati? Suci iz Karlsruhea odlučili su da prosvjedovanje mora biti dozvoljeno na svim mjestima koja su javna, što zračne luke i kolodvori definitivno jesu. Nerazriješen je u ovom slučaju ostao prijepor o tome smije li se prosvjedovati u privatnim šoping-centrima, što očito čeka neku drugu tužbu.

Vrijedi napomenuti da je u vrijeme dok je u Hrvatskoj zabranjeno protestirati pred sjedištem Vlade u Njemačkoj prošireno pravo građana na slobodu okupljanja. Njemački Ustavni sud poslao je i javnosti i politici jasnu poruku: sloboda okupljanja važnija je od sigurnosti, organizacijskih problema i remećenja raznih kućnih redova. Ciničnije rečeno: sloboda okupljanja jednako je važna barem kao šoping.