Već prethodne 2011. godine su se u Splitu pojavile brojne nove udruge i građanske inicijative kao reakcija na loše vođenje grada i zbog trenda sustavnog zanemarivanja javnog interesa. U ovoj kratkoj inventuri navest ćemo samo nekoliko izdvojenih primjera, koji su dokaz da je u gradu definitivno stasala civilna i građanska scena te brojne udruge koje zapravo štite interes svih građana, a ne pojedinačni interes grupacija okupljenih oko stranaka, tvrtki ili utjecajnih interesnih skupina.

Kada se na kraju godine podvuče crta, rezultat na prvi pogled nije impresivan, ali definitivno su zaustavljeni neki negativni trendovi i civilna i građanska scena je postala faktor na kojeg će iduće izborne godine svi morati ozbiljno računati, što potvrđuje i interes medija za njihove aktivnosti.

Možda najveće postignuće civilnog sektora i primjer koji ćemo navesti je organiziranje drugog Splitskog pridea, parade ponosa. Nakon prethodnog dramatičnog prvog pridea, poznatog po netrpeljivosti, nasilju i lošoj sigurnosnoj procjeni, na drugom se ništa nije prepustilo slučaju. Razlog tome je bilo i sudjelovanje više ministara Vlade RH u povorci, čime je bila osigurana maksimalna sigurnost, ali i djelomična izolacija povorke. U takvim uvjetima, konačno se progovorilo o bitnim stvarima, o pravima LGBT zajednice.

Drugi veliki uspjeh civilne i građanske scene je sudjelovanje više civilnih građanskih udruga u koordinaciji udruga za izradu Plana upravljanja povijesnom jezgrom i Dioklecijanovim podrumima. U radu koordinacije sudjeluje i Znanstveni tim sa Sveučilišta u Splitu i kao rezultat njihovog zajedničkog rada ove godine je predstavljen i prijedlog Plana upravljanja povijesnom jezgrom. U radu koordinacije je bila aktivna i sada već bivša dogradonačelnica Anđelka Visković, tako da je nastavak suradnje s Gradom u tom smislu neizvjestan.

U koordinaciji udruga su sudjelovali primjerice Zeleni Dalmacije, Građanska inicijativa Split (GIST), Inicijativa za Marjan, Genius Loci (stanari jezgre), Udruga turističkih vodiča Split (UTVS), Društvo prijatelja kulturne baštine i Udruga Teserakt. Te udruge su bile aktivne i u nekim sličnim slučajevima, navedimo samo slučaj najavljene gradnje na bedemu Contarini, gdje su se odlučno suprotstavile pogodovanju jednoj privatnoj tvrtci te redukciji pješačke zone u centru Splita.

Navedene udruge su organizirale i čitav niz javnih tribina, prezentacija i javnih rasprava o spornim temama vezanim uz povijesnu jezgru, ali i cijeli grad. Naglasak na tim tribinama koje su redovito bile odlično posjećene je bio stavljen na javni interes, a jedan od općih zaključaka je bio da trenutni politički okvir na lokalnoj razini nije imun na korupciju, zanemaruje se javni interes i nije u funkciji građana i birača. Kao refleksija interesa javnosti, ovo ljeto je čak u program Splitskog ljeta bilo uvršteno nekoliko javnih tribina i rasprava o temama kao što su mediteranski grad, o odnosima došljaka i starosjedioca, te o hrvatskim gradovima u tranziciji.

Moglo bi se osim ovih primjera navesti i neke konkretnije inicijative na kvartovskoj razini, primjerice kotari Žnjan ili Grad koji su jasno artikulirali svoje interese i rade konkretne korake u cilju unapređenja života, ne čekajući trome gradske institucije. Takvi primjeri su i akcije Inicijative za Marjan, čišćenje šume, staza ili plaža i još mnogo drugih sličnih primjera. Primjer je u projekt "O' la la 366 večera", akcija pomoći sve većem broju beskućnika u Splitu koja isto uključuje desetke građana i volontera. Zanimljiv je bio i primjer jedne splitske sveučilišne profesorice koja je, ljutita zbog kolapsa u gradu nakon snijega, pokrenula peticiju na društvenim mrežama za opoziv splitskog gradonačelnika. Samozatajna profesorica je u nekoliko dana sakupila čak sedam tisuća potpisa svojih sugrađana. Ima još sličnih primjera koji svjedoče da Split, unatoč karikaturalnom gradonačelniku na odlasku, ipak prati europske i svjetske političke trendove sve većeg utjecaja civilne scene na politički život.