U nastavku suđenja Tomislavu Merčepu zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom danas je saslušano još nekoliko svjedoka, dio kojih je uglavnom tvrdio da nisu imali saznanja da bi u Pakračkoj Poljani bio zatvor ili da su nestajali ljudi, dok je jedan bivši zarobljenik svjedočio o svojem zatočeništvu provedenom upravo u Pakračkoj Poljani
Iako Merčepa optužnica tereti da je od 8. listopada do polovice prosinca 1991, kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a smještene u Pakračkoj Poljani i dijelom u Zagrebu, u paviljonu na Zagrebačkom velesajmu, osobno naredio nezakonito uhićenje 52 osobe te mučenje i ubojstva 43 civila sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja, ni danas nijedan od četvero saslušanih svjedoka, a peti se nije odazvao, Merčepa nije u svojim iskazima izravno teretio za ratni zločin niti je kazao da bi on bio zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a smještene u Pakračkoj Poljani i u paviljonu na Zagrebačkom velesajmu
Stevan Brajenović svjedočio je da su ga u studenom 1991. godine nepoznate naoružane osobe odvele u jedan paviljon Zagrebačkog velesajma u kojemu je jedno vrijeme pričuvna postrojba MUP-a imala sjedište. Oduzeli su mu pritom torbicu s novcem, dokumentima i pištoljem, a s Velesajma je odveden u Pakračku Poljanu gdje je bio zatočen četiri dana tijekom kojih su mu prijetili ubojstvom, a pritom je često čuo krike, jauke i zapomaganja, zvukove indukcijskog telefona, a ispod vrata su mu puštali sumporni dioksid, te ga je sve to, kako je kazao, zamalo odvelo u ludilo. Stoga je u dva navrata i pokušao pobjeći, a jednom je prilikom lupao glavom u beton samo da umre, dok ga je prilikom drugog pokušaja bijega jedan od čuvara hicem iz pištolja ranio u trbuh, a kasnije ga je jedan od pripadnika tzv. merčepovaca Siniša Rimac lupio nogom u ranu
Brajenović je ponovio da su njegovi čuvari i uniformirane osobe u Pakračkoj Poljani koristili nadimke, pa nije odmah znao njihova prava imena i prezimena, a kazao je i da ga je Munib Suljić vozio u Pakračku Poljanu te ga je i prepoznao danas na fotografiji koju mu je predočio sudac, dok neke druge koji se spominju kao 'merčepovci' danas, za razliku od ranijih postupaka, nije prepoznao, rekavši da zbog proteka vremena više nije siguran je li na jednoj od slika, koje mu je predočio sudac, Aleksandar Antić Saša
Da je u Pakračku Poljanu bila došla rezervna postrojba policije, potvrdio je tadašnji predsjednik Kriznog štaba Pakračke Poljane Slavko Gamauf, no i on se uglavnom sjećao samo nadimaka pojedinih osoba za koje se, kazao je, pričalo da su Merčepovi, ali on ne zna tko im je bio zapovjednik. Kazao je da je jednom ili dvaput razgovarao s Merčepom u Poljani, pri čemu je kazao da je 'Tomica bio vrlo ljubazan', ali da nije predugo razgovarao s njim te je iznio svoje mišljenje o Merčepu kazavši da 'u životu nije sreo ljubaznijeg čovjeka koji doista želi pomoći' te da 'o njemu ima visoko mišljenje'.
Merčepa je, tvrdi, sreo kad je išao intervenirati za Đoku Gunjevića u zapovjedništvo u Poljani, pa je tamo sreo Merčepa, za kojeg mu se činio da se tu zatekao slučajno, te mu se obratio za Gunjevića, na što mu je ovaj rekao da će 'vidjeti' i kasnije je, čini mu se, bio pušten. Gamauf je kazao da su pripadnici postrojbe MUP-a Merčepa tada zvali 'Tomica', a i on se njima obraćao imenima, ali je dodao i da su se oni inače držali dalje od njih nakon što im je sređen smještaj i hrana. Istaknuo je da se on brinuo za to da nitko ne strada i da svi budu opskrbljeni, a situacija je bila teška, no unatoč tome nitko nije stradao, a bilo je 10 kuća u Poljani u kojima su bili ljudi pravoslavne vjere, kazao je Gamauf i ustvrdio da ne zna da bi u Poljani tada bilo Srba s nekog drugog područja niti da bi ljudi bili uhićivani i tamo dovođeni. Što se tiče nestanaka, kazao je da je 'bilo svakakvih informacija, ali bio je rat i ginulo se'.
Da je Merčepa jednom vidio u Pakračkoj Poljani, kazao je i Dragutin Grgurić, rekavši da se po Poljani pričalo da je Merčep oslobodio Bujavicu te da je bio veliki ratnik i jedan od stupova obrane Hrvatske. I Grgurić je još samo kazao da mu tada nije bilo poznato da bi u Poljani bilo uhićenih niti da bi nestajali ljudi s tog područja. Dok je Gamauf ovlaš spomenuo da je unutar tzv. Merčepove postrojbe bili sukoba, rekavši samo da se znalo dogoditi da ima nekih problema, sitnih incidenata, ali da se to smirilo, Mijo Jajić u svojem je iskazu naveo da je u 'Merčepovoj' postrojbi bilo više struja te da je tijekom jedne akcije čak došlo do vatrenog djelovanja među njima. Čini mu se da je problem bio u tome što su neki ljudi bili navodno protiv zapovjednika Stjepana Mađarela
Jajić, koji se inače prijavio kao dragovoljac u Hrvatsku vojsku na Velesajmu da bi išao u Vukovar, a zbog nemogućnosti proboja završio je u Poljani da bi s ostalima, kako je rekao, obranio taj kraj, Merčepa je vidio jednom u Poljani i ovaj mu se tom prilikom predstavio kao zamjenik ministra unutarnjih poslova, a opisao ga je kao osobu izuzetnog autoriteta jer je došao iz Vukovara i davao im je logističku podršku. Ni Jajić, tvrdi, nije imao saznanja da bi u Poljani bio zatvor, a ispričao je da završio u samici oko mjesec dana i bio ispitivan u Zagrebu nakon što je odlučio otići iz Poljane zbog spomenutih podjela u postrojbi te je kazao da mu je netko, no više se ne sjeća tko, rekao da bi mogao biti ubijen. Nije se osjećao sigurnim, a i nije bio, tvrdi, jedini kojemu se prijetilo, a za neke se ljude tvrdilo da su u stanju ubiti, no ne zna da je u Poljani netko i bio ubijen
Otišao je iz postrojbe i na Velesajmu se javio Stjepanu Spajiću, koji mu je rekao da pokupi nekakav kombi na Sljemenu, no kad je došao gore, nije ga bilo, a zaskočili su ga muškarci u uniformama bez ikakvih oznaka i odveli na ispitivanje, da bi kasnije iz informativnog razgovora s inspektorom saznao da je doveden na ispitivanje u sklopu slučaja ubojstva obitelji Zec i da se tamo našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Jajić je kazao da pretpostavlja da su policajci gore čekali hoće li još netko doći, a njega su poslali gore, ne zna namjerno ili ne. Kasnije je pušten i prijavio se opet u MUP, vraćeno mu je i oružje, a Merčep mu je napisao preporuku da ode kod Ante Rose. Upitan konkretno za pojedine tzv. merčepovce, Jajić je kazao da je za neke čuo, poput Saše Antića, dok je, primjerice, za Igora Mikolu, Sinišu Rimca i Miru Bajramovića kazao da se 'do njih nije moglo doći jer su on i ostali bili niža klasa, a ovi su bili borci iz Vukovara', jedino je za Bajramovića kazao da je 'bio čovjek iz podruma koji se medijski digao kroz ovaj slučaj'.
Suđenje se nastavlja sutra ispitivanjem novih svjedoka.
