Napad na Novom Zelandu dio je operacije širenja utjecaja od strane radikalne političke desnice, a izravan prijenos na društvenim mrežama nadopunjuje njihove dosad poznate metode poput širenja lažnih vijesti, posebno o migrantima, smatra stručnjak za terorizam dr. Tonči Prodan
Za jedinog dosad identificiranog napadača na dvije džamije u kojima je ubijeno 49 muslimana, 28-godišnjeg Brentona Tarranta, on iz dostupnih informacija smatra da je djelovao kao 'vuk samotnjak', a izjave iz njegova manifesta u kojemu se spominje 'blagoslov' ekstremnih skupina i Andersa Breivika Prodan zasad ne smatra dokazom kako je Tarrant bio mozak operacije.
<<< Jeziv manifest masovnog ubojice: Uzori su mu bili templari i Breivik, a radio je, kaže, na 'uklanjanju kebaba' >>>
'Ne, on se po svemu sudeći mogao radikalizirati u svom vlastitom dnevnom boravku i to dokazuje da je problem terorizma apsolutno globaliziran, kao i narativ o 'našoj zemlji koju treba štititi od drugih'. Dospio je čak i do zemalja poput Novog Zelanda, gdje su posljednji ovakvi napadi zabilježeni sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nešto manje u osamdesetima. U najnovijem obliku radi se o globalnom problemu, zahvaljujući društvenim mrežama na kojima se snimci šire i bivaju jako dobro prihvaćeni u tim krugovima, sve lakše se radikaliziraju novi ljudi. U svijetu danas postoji oko 230 milijuna izbjeglica i da se svi nađu na jednom mjestu, predstavljali bi petu najveću državu. Ti ljudi su izuzetno pogodna meta za radikalnu i ekstremnu desnicu', smatra Prodan.
Za imena srpskih i crnogorskih povijesnih junaka ispisana na oružju kojim je počinjen pokolj, priznaje, zasad nema tumačenje: moguće je da se Tarrant družio s dijelom emigrantskih krugova, ili je od njih samo slučajno kupio oružje, koje je sve lakše za nabaviti.
'Dakako da će u idućem razdoblju Novi Zeland rekonstruirati njegova kretanja i kontakte, no kasno je: trebalo je ranije detektirati problem radikalizacije i postupati preventivno', smatra Prodan i predlaže svoje rješenja za saniranje situacije.
'Nasuprot narativu radikalne desnice važno je da država ima kontranarativ, da se na operaciju širenja utjecaja odgovori adekvatnom pričom i mjerama. Po mom mišljenju, to se najučinkovitije može učiniti objavljivanjem priča nekad radikaliziranih ljudi koji su shvatili da su pogriješili, ili žena koje su se nadale boriti na strani ekstremista da bi naknadno shvatile kako imaju tek ulogu 'stroja za reprodukciju', za rađanje nove djece. Globaliziranost i utjecaj društvenih mreža, ili poruke aktualnih i popularnih osoba, treba iskoristiti na ispravan način', zaključuje Prodan.