Ovih dana je na društvenim mrežama objavljena videosnimka otkrila da je ukrajinsko ratno zrakoplovstvo počelo intenzivno ispaljivati nenavođene rakete, donaciju od čak 4000 komada Sjedinjenih Američkih Država u sklopu jednog od paketa vojne pomoći Kijevu. Premda je riječ o vremešnim raketama razvijenim nedugo nakon Drugog svjetskog rata, ukrajinska iskustva pokazuju da i antikni primjerci vojne tehnologije mogu biti od koristi
Ukrajinski korisnik Instagrama objavio je nedavno snimku na kojoj je vidljivo da jurišni helikopter tipa Mi-24 ispaljuje američke nenavođene rakete Zuni na ruske položaje. Prema snimci, lansiranje se izvodi iz četiri raketne kapsule tipa LAU-10, montirane na ukrajinski Mi-24.
vezane vijesti
Snimka otkriva da je Zuni u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu opremljen visokoeksplozivnom bojnom glavom Mk. 24, čija je težina 4,3 kilograma, a kalibar 127 milimetara. Treba reći da se raketna kapsula LAU-10 može podjednako koristiti i na helikopterima i na avionima, pod uvjetom da su dostupni odgovarajući nosači.
Prema paketu vojne pomoći iz siječnja ove godine, Sjedinjene Države su predale Ukrajini oko 4000 projektila ovog tipa te ih aktivno koriste ukrajinski helikopteri u misijama protiv ruskog okupatora. Ukrajinci su još ranije otkrili da se te rakete zrak-zemlja koriste i na jurišnim avionima tipa Su-25. Njihov najbliži ekvivalent u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu su nevođene rakete S-13 kalibra 122 milimetra iz sovjetske ere. Međutim S-13 se pokazao znatno inferiornijim od Zunija u pogledu dometa.
Nesuđeni projektil zrak-zrak
Zuni je, ovisno o tipu motora i bojne glave, težak između 46,3 i 61,1 kilogram te duljine 2,79 metara. Može biti opremljen visokoeksplozivnim, visokoeksplozivno-fragmentacijskim, svjetlećim, dimnim i protutenkovskim bojnim glavama. Najveća brzina iznosi 725 metara u sekundi, a domet mu je osam kilometara, za razliku od S-13, koji u svojoj najboljoj inačici DF pogađa mete na maksimalnoj udaljenosti od šest kilometara.
Raketa Zuni, nazvana po indijanskom plemenu Zuni iz današnjeg Novog Meksika, razvijena je za potrebe američke ratne mornarice 1950-ih godina, a od 1958. masovno je proizvodi odjel Hunter-Douglas tvrtke Bridgeport Brass Company, poznate po tome što je isplela žicu za prvu telefonsku liniju u svijetu koja je vodila od New Yorka do Bostona. Godine 1966. licencirala ju je belgijska tvrtka Forges de Zeebrugge, a koja je danas u vlasništvu francuskog međunarodnog obrambenog diva Thalesa.
Zuni je odobren za proizvodnju nakon što je testiran na nizu lansera. Međutim četverocijevne serije kapsula LAU-10A postale su najčešće korišteni lanser. U početku je projektil ispaljivao bojnu glavu s blizinskim upaljačem, jer je izvorno trebao biti korišten kao raketa zrak-zrak, ali i u pomorskoj komponenti američkih snaga prevladao je danas korišten AIM-9 Sidewinder.
Neslavni rekorder
Projektil su najaktivnije koristili američko mornaričko zrakoplovstvo i Marinski zbor u brojnim vojnim kampanjama 1960-ih i 1970-ih godina, uključujući brojne napade na kopnene ciljeve u Vijetnamu. Amerikanci su ga umirovili 80-ih godina prošlog stoljeća, no francuska ratna mornarica upotrebljavala ga je u svojim palubnim lovcima F-8 Crusader sve do kraja 1999. Rakete Zuni prvi put su u borbi koristili piloti F-86F pakistanskih zračnih snaga tijekom Indo-pakistanskog rata 1965. Početkom svibnja 1967. američki mornarički pilot Theodore R. Schwartz oborio je Zunijem sjevernokorejski MiG-17. Bio je to jedini MiG koji je oborio tijekom rata u Vijetnamu američki mornarički jurišnik tipa A-4 Skyhawk.
Kasnije te godine nepravilno rukovanje raketom Zuni bilo je odgovorno za požar na američkom nosaču zrakoplova USS Forrestal, u kojem su poginula 134 člana posade. Dvije godine kasnije, početkom 1969., sličan incident na nosaču zrakoplova USS Enterprise rezultirao je s 27 mrtvih, 314 ozlijeđenih te gubitkom petnaest zrakoplova.
