Božo Udovičić rodio se u Rašeljkama kod Tomislavgrada 26. rujna 1933. Osnovnu školu pohađao je u Jakšiću kraj Požege, a gimnaziju u Požegi.

Diplomirao je 1959. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1959. do 2003., a do 1990. radio u Institutu za elektroprivredu. Doktorirao je 1974. Od 1977. do 2003. predavao je i na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu gdje je 1983. izabran za redovitoga profesora, a od 1996. do 2003. predavao je na i Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku

Bio je ministar za energetiku i industriju u prvoj i drugoj vladi Republike Hrvatske od 1990. do 1991., a zatim je do umirovljenja 1998. bio direktor Sektora za energetiku i industriju Gospodarske komore. Za redovitog člana HAZU, u Razredu za tehničke znanosti, izabran je 1997., a od 1993. do 2017. bio je predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku HAZU.

Bavio se elektroenergetikom i kompleksnom energetikom, zaštitom okoliša i političko-socijalnim stanjem u društvu. Suosnivač je, s akademikom Hrvojem Požarom, u svijetu poznate Zagrebačke energetske škole. Objavio je mnogobrojne stručne i znanstvene članke, studije i elaborate te više knjiga i udžbenika.

Glavna djela su mu Elektroenergetika (1983.), Energija i izvori energije (1988.), Energetske pretvorbe i bilance (1988.), Energija i društvo (1988.), Energija i okolina (1989.), Energetika (1993.), Razvitak i energetika (1998.), Statisti u demokraciji, Čitanka za buduću povijest (1999.), Moralna praznina u Hrvatskoj (2001.), Energetika i okoliš u globalizaciji (2002.), Elektroenergetski sustav (2005.), Pad umjesto uspona – statisti u demokraciji (II. dio, 2006.) te Nastojao sam biti...(2007.).

Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata (1992.), Redom hrvatskog trolista (1995.), Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića (1998.), 2003. izabran je za počasnog građanina Požege, a 2005. za prvog počasnog građanina Općine Jakšić.