Hiroo Onoda umro je mirno u svom domu u dobi od 91 godine a ono po čemu će ga u domovini pamtiti je činjenica da se i nakon kraja Drugog svjetskog rata nastavio boriti u džunglama Filipina i predao se tek 1974. godine.
Obavještajnog časnika i stručnjaka za gerilsko ratovanje Onodu japanska je carska vojska 1944. godine poslala na otok Lubang pokraj Luzona i naredila mu da se nikada ne smije predati te da čeka dolazak pojačanja.
Onoda i tri njegova suborca godinama su se pridržavali naredbe ne znajući da je rat završio. O njihovom postojanju filipinska je vojska dobila podatke kad se 1950. jedan vojnik odlučio predati i vratiti u Japan. Filipinci su iz zrakoplova bacali letke kojima su obavještavali Onodu da je rat gotovo. On i njegovi suborci sumnjali su da se radi o propagandi pa su nastavili sa špijuniranjem filipinskih vojnih postrojenja i povremenim napadima.
Nakon smrti još jednog vojnika filipinske i japanske vlasti nastavile su potragu koja je prekinuta 1959. godine, jer se smatralo da su japanski vojnici umrli u džungli. Ali oni su opet napali 1972. godine a u akciji protiv filipinskih vojnih snaga ubijen je posljednji Onodin vojnik.
Iz Tokija su tada pozvali članove njegove obitelji da ga uvjere da se preda, ali uzalud. Onoda je položio oružje tek 1974. godine kada je njegov bivši zapovjednik otišao u džunglu i rekao mu da se preda.
Onoda je bio jedan od desetaka vojnika koji su po cijeloj Aziji nastavili živjeti i ratovati ne vjerujući da je rat završio kapitulacijom Japana 15. kolovoza 1945. godine.
Po povratku u Japan na konferenciji za novinare rekao je da je tijekom boravka u džungli na umu imao samo jednu stvar - 'provesti naredbu da se bori'.
