Brzo nakon što su Novosti objavile fotografiju ministra kulture Zlatka Hasanbegovića na kojoj pozira s navodnom ustaškom kapom početkom devedesetih na splitskoj Rivi, pojavile su se informacije o povezanosti glavnog urednika tjednika srpske nacionale manjine Ivice Đikića s HOS-om, također s početka devedesetih
Na ministra Hasanbegović sručio se bijes javnosti, a Đikić je tvrdio da se radi o novinarski vrhunski odrađenom poslu. Sada istom ili sličnom metodom desni mediji otkrivaju mladenačke ustašluke urednika Novosti.
Sam Đikić je i priznao u izjavi za Večernji list da je početkom devedesetih želio ući u HOS, ali mu nisu dali jer je bio premlad. No danas je portal Poskok.info objavio preslik ratnog dnevnika iz tomislavgradskih ratnih godina koji je pisao Ivica Đikić.
Između ostalog u jednom dijelu Đikić piše da svi 'moramo zbiti redove držeći se one rečenice velikog vojskovođe Maksa Luburića da sinovi hrvatskih ustaša i partizana moraju stati rame uz rame u svetoj borbi za hrvatsku neovisnu državu'.
Tim tragom nazvali smo Đikića za komentar, ali nije bio voljan za tportal elaborirati više o tom tekstu. Autorstvo nije porekao, samo je kratko kazao: 'Rođen sam 1977. godine pa je lako izračunati koliko sam godina imao kada je nastao tekst. Svojim radom kasnije sam iskazao svoj stav i ne želim ulaziti u rasprave o tom tekstu', kazao je za tportal Đikić.
Potom nas je uputio na post na Facebooku o spomenutoj temi koji prenosimo u cijelosti:
'Vidim da opet kreće ista stara priča, pa evo... Rođen 1977., kod nas rat počeo u travnju 1992., a meni otac umro četiri mjeseca ranije, majka me sama nije mogla zaustaviti da počnem obilaziti razne štabove, uključujući i stožer HOS-a, molio sam i kumio da mi daju uniformu i pošalju me na ratište, ali svi su me slali kući, majci i braći. Nisu me htjeli, bio sam premlad. Stjecajem okolnosti, u svibnju 1992., falsificirajući podatke o godini rođenja, postao sam dopisnik Hine iz Tomislavgrada i počeo pisati za Tomislavgradske ratne novine. Od siječnja 1994. dopisnik Slobodne Dalmacije. Obišao kao reporter sva ratišta od Mostara preko Kupresa, Livna i Gornjeg Vakufa do Jajca i Šipova. Tekstova i svjedoka je mnogo, jedan od njih je, recimo, i general Željko Glasnović. Pisao puno, vjerojatno i puno gluposti. Cijelo vrijeme paralelno pohađao gimnaziju, maturirao u rano ljeto 1995. U jesen te godine došao na studij u Zagreb i u Dopisništvo Slobodne Dalmacije. Krajem 1996. počeo raditi u Feralu. Eto, ukratko.'
