Čelnik AfD-a u Tiringiji je Björn Höcke, najekstremniji političar u stranci koja se smatra krajnje desnom. Riječ je o čovjeku koji otvoreno koketira s nacizmom te je nepravomoćno osuđen zbog svjesnog korištenja nacističkog slogana na političkim događajima, što je u Njemačkoj ozbiljan krimen. Tužitelj Benedikt Bernzen ustvrdio je da je u prošlosti 'strateški i sustavno' koristio nacistički rječnik, a zbog toga se može dobiti i zatvorska kazna, što je Höcke za sada izbjegao, ali je dobio službenu etiketu političkog ekstremista. Slučaj je još u žalbenom postupku.

No osuđen je zbog korištenja slogana 'Sve za Njemačku!' na skupu u svibnju 2021. godine. To je slogan Hitlerove zloglasne paravojne organizacije Sturmabteilung (Jurišni odred) ili skraćeno SA.

U stranci je od samoga početka 2013. godine, uz Andreasa Kalbitza, predvodio frakciju Alternative za Njemačku nazvanu Der Flügel (hrv. krilo), a nju je njemački Savezni ured za zaštitu ustava proglasio ekstremnom desničarskom organizacijom i raspustio. I podružnica AfD-a u Tiringiji, koju vodi, označena je kao 'dokazano desnoekstremistička'.

Höcke, koji je odrastao u Zapadnoj Njemačkoj, posprdno naziva Savezni ured za zaštitu ustava - 'Stasi'.

Njegov politički stil i retorika uvelike se naslanjaju na razbijanje temelja na kojima je izgrađena Njemačka nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno na krivnji i sramu zbog nacističkih zločina.

Recimo, spomenik holokaustu u Berlinu nazvao je 'spomenom srama', a smatra da je jedino Njemačka od svih zemalja na svijetu izgradila spomenik svojoj sramoti. U govoru mladima iz svoje stranke, Junge Alternative, 2017. godine kritizirao je način na koji su se Nijemci nosili s nacističkom diktaturom, a zatim zahtijevao: 'Potreban nam je zaokret za 180 stupnjeva u politici sjećanja.' Ako politika sjećanja na nacističku eru sadrži kritike, upozorenja ili opomene, onda Höcke poziva na suprotno: na pozitivno u bilo kojem obliku.

Svoja razmišljanja objavio je u knjizi 'Bilježnica za razgovore' 2018. U njoj ocjenjuje pogrešnim to što se 'Hitler prikazuje kao apsolutno zao' te ističe da nije sve tako 'crno-bijelo'.

Nazivaju ga pokretačkom snagom AfD-a i njenog sve snažnijeg prihvaćanja radikalnih antimigrantskih, prvenstveno antiislamskih osjećaja. Stranka koja je izvorno nastala kao konzervativna i euroskeptična te se zalagala za izlazak iz eurozone skrenula je snažno udesno.

Ovaj političar dovodi u pitanje same temelje njemačkoga demokratskog poretka i poslijeratne pokore za holokaust te ga se smatra velikom prijetnjom za njemačku demokraciju.

Iako je zapravo regionalni političar, njegovu važnost prepoznaju i nacionalni mediji. Tako je ovog mjeseca zasjao na naslovnicama nacionalnih medija s kojih se kočoperilo njegovo lice - ono dotjeranoga sjedokosog bivšeg školskog učitelja povijesti i tjelesnog. Der Spiegel je objavio njegovu te slike francuske desne političarke Marine Le Pen i američkoga predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, uz slogan: 'Kako počinje fašizam'. Stern je pak prikazao Höckea kako zuri u kameru, a njegov mrk pogled prekriven je riječima: 'Tko glasa za ovog čovjeka?'

The Guardian je bio na skupu u Erfurtu na kojem je Höcke govorio, a piše da se okupilo i nekoliko stotina protuprosvjednika te su uzvikivali iza policijskog kordona: 'Höcke ist ein Faschist' (Höcke je fašist). On im je pred svojim pristašama odgovorio da 'trebaju terapiju'.

Uz aplauz je rekao da ljevičarske nevladine organizacije koje se mobiliziraju protiv krajnje desnice mrze Njemačku i pozdravio je akciju koju je poduzeo mađarski premijer Viktor Orbán da razbije progresivne grupe kao učinkovit model. U nedjelju bi u Tiringiji mogao započeti raditi na vlastitom modelu toga.

Godine 2021. Jörg Meuthen, umjereni čelnik AfD-a, pokušao ga je ukloniti zbog njegova rasizma, ali nije uspio u tome. Pokušaj udara na Höckea doveo je do toga da je Meuthen naposljetku morao napustiti stranku.

U izjavama za NDR i WDR u dokumentarcu 'Höcke - i njegovi saveznici' iz proljeća 2024. godine, Meuthen je upozoravajući izjavio: 'U osnovi smatram da su ciljevi koje slijede Höcke i njegovi pristalice svakako opasni za demokraciju.'

Iz Meuthenovih izjava, piše DW, proizlazi da i on smatra da nije uspio zaustaviti sve veći Höckeov utjecaj na cijelu stranku u trenutku u kojem je unutar AfD-a još uvijek postojalo dovoljno veliko umjereno krilo. Odbio je tako postupak za isključenje iz stranke protiv Höckea 2017., a pokrenula ga je njegova tadašnja zamjenica Frauke Petry. 'To je bila pogrešna odluka', kaže Meuthen danas. S Petry je možda mogao zaustaviti Höckea i desničarski zaokret AfD-a. 'Trebao sam tada podržati njezin prijedlog za isključenje Höckea iz stranke', kaže.

Bivši lider stranke ističe i mrežu koja stoji iza Höckea, a ona je korak po korak strateški uspjela preusmjeriti AfD. Riječ je o takozvanoj Novoj desnici, ekstremno desnoj struji koja postoji desetljećima i koja je u Njemačkoj, najkasnije od 2000. godine, enormno ojačala. Höcke, prema istraživanjima WDR-a, NDR-a i Süddeutsche Zeitunga, još odavno gaji simpatije prema idejama Nove desnice. S AfD-om, osnovanim 2013. godine, čini se da je Nova desnica konačno pronašla političku stranku za kojom je dugo tragala.

Bivši šef AfD-a vjeruje da je Höcke, iako je formalno samo lider stranke u Tiringiji, zapravo tajni vladar AfD-a – usprkos tome što se na nedavnom saveznom stranačkom kongresu krajem lipnja u Essenu držao po strani. 'Mislim da vjeruje da mu je predodređeno nešto veliko (...) za što mu je potrebna strpljivost, dok ne dođe njegovo vrijeme.'