Politička karijera Zlatka Ževrnje, 56-godišnjeg diplomiranog ekonomista i splitsko-dalmatinskog župana, po svemu sudeći brutalno je skončana na bračkoj plaži Zlatni rat: politički neinteligentnim inzistiranjem na, po svemu sudeći, nezakonitoj otimačini najpoznatije hrvatske plaže lokalnom stanovništvu, u dogledno vrijeme on više nema šanse kandidirati se ni na kakvu ozbiljniju javnu dužnost
Osim, naravno, ako se karte u njegovoj stranci iznova ne promiješaju, što nije nemoguće. Evo, baš Ževrnja je prije koju godinu udomio političkog mrtvaca u obliku Ivana Škaričića, bivšeg i temeljito diskreditiranog gradonačelnika Omiša s desetak ozbiljnih kaznenih prijava pa ga smjestio u fotelju ravnatelja Doma umirovljenika u Splitu. Koju godinu kasnije, hop, eto Škaričića opet na čelu omiškog HDZ-a i u središtu svih zbivanja u tom gradu.
Ževrnji stoga evidentno slijedi barem hlađenje i nada da njegovo petljanje oko koncesija neće masakrirati rezultat na svibanjskim izborima u županiji kojom HDZ upravlja punih četvrt stoljeća, još od njezina osnivanja. Ovaj put situacija je nešto ozbiljnija jer je Plenkovićevim dekretom iz igre izbačen aktualni župan čija se potpora kretala oko 40 posto, dok iz prikrajka vrebaju nešto ozbiljniji kandidati nego prije: Arsen Bauk iz SDP-a i Miro Bulj iz Mosta.
Kako je gradio aureolu uspješnoga vladara?
Četiri godine mandata HDZ-ov jastreb proveo je u više-manje lagodnu okruženju: Splitsko-dalmatinska županija oduvijek se nalazila u medijskom zapećku, pored vječito turbulentnog i nepredvidivog Splita, u kojemu su se vlasti i njihove afere redale kao na pokretnoj traci. Kod Ževrnje je - kao i kod njegovih prethodnika - sve bilo dosadno i nezanimljivo, s tek povremenim iskakanjima poput namještenih natječaja za službene automobile, netransparentne dodjele potpora ili nikad osviještene činjenice da se radi o županiji s uvjerljivo najvećim brojem nezaposlenih u državi. I u relativnim, i u apsolutnim brojkama.
Takvi problemčići najčešće su se rješavali pojačanim oglašavanjem, reklamiranjem i sponzoriranjem lokalnih medija koji su do zadnjeg dana njegova mandata održavali sliku uspješnog menadžera - premda se uloga župana najčešće može svesti na funkciju protočnog bojlera. Više od pola njegova proračuna, naime, odnosi se na 'decentralizirane funkcije' i on je de facto zadužen samo proslijediti novac krajnjim korisnicima u zdravstvu i školstvu. Pa je to i radio, dosta teatralno.
Aureolu uspješnog lokalnog vladara Zlatko Ževrnja dovukao je u Split iz nedalekog Dugopolja, gdje je zasjeo u načelničku fotelju prilikom osnivanja općine 1997. i - po istom HDZ-ovu principu kao u županiji - držao je punih petnaestak godina. Prethodno je nešto sitno radio u Dalmacijacementu, zatim nekoliko godina u tadašnjoj Općini Solin na poslovima oko građevinskog zemljišta i stambenog fonda, da bi od 1994. do 1997. bio zamjenik direktora tamošnje Inine poslovne jedinice.
U Dugopolju je, međutim, ostavio svoj trag: rasparcelizirao je milijune kvadrata državnog i općinskog zemljišta na kojemu je osnovao i izgradio gospodarsku zonu, godinama predstavljanu kao poslovno čudo neviđeno u nacionalnim okvirima. Istina je da se mahom radi o skladišnim prostorima i distributivnim centrima koji su samo slijedili logiku i smjestili se na najjeftinijim pozicijama u blizini Splita. Ali, da, i to je netko trebao organizirati.
Kad je zagustilo, u fotelju župana
Dok se gradilo, stvar je funkcionirala fantastično: u općinski proračun slijevala se rijeka para od komunalnog doprinosa, pa je u boljim godinama on nabujao i na više od 200 milijuna kuna omogućivši načelniku Ževrnji ekstravagancije poput gradnje modernog malog nogometnog stadiona za niželigaški klub kojemu je, naravno, cijelo to vrijeme bio na čelu. Kad je kriza nastupila i pritok presušio, nastali su problemi: proračun se survao za osamdeset posto, a Dugopolju su ostali neplaćeni krediti za nikada dovršeni kompleks bazena te bankarske hipoteke na vrijednim općinskim nekretninama. No načelnik se, prigodno, baš negdje u to doba prebacio u fotelju župana.
Ondje ga, kažemo, nisu pratili veliki skandali - premda je dosta neugodno zvučalo uzgredno spominjanje njegova imena u sudskom procesu protiv jednog splitskog svodnika koji je tvrdio da je Ževrnja u dva navrata platio po šest tisuća kuna za taj čin. Ovaj je to ogorčeno demantirao, a u kuloare su potom plasirane informacije da sam župan nije bio korisnik usluga manekenki - nego je time počastio jednog od investitora u Dugopolju.
Zlatko Ževrnja danas uspješno bježi od medija i oglašava se mahom preko Facebooka, na kojem u ispoliranoj formi pruža podršku svom nasljedniku Blaženku Bobanu i politički korektno agitira za HDZ, 'kojemu će ostati vjeran do kraja'.
Njegovu istinu o Zlatnom ratu, slučaju u kojemu je navodno uspio prekršiti čak tri zakona pogodujući klanu Milijana Brkića, tek ćemo valjda dočekati - zasad mu više odgovara tvrdnja da je otišao 'zbog sukoba klanova u stranci', plasirana u medijima u različitim oblicima, nego insinuiranje da se radi o najobičnijem kriminalu. Još je punih mjesec dana do izbora, tko zna kako će se priča razvijati...