Razmještaj Sioux Cityja pripremao se godinama, ali ga je u tome ometao tehnički nedostatak koji je 2020. otkriven u cijeloj klasi Freedom. Inženjeri su godinu dana otklanjali kvar koji je brodovima te klase ograničavao rad pri najvećim brzinama, nakon čega je Sioux City u sklopu 4. flote plovio u atlantskim vodama Srednje i Južne Amerike.

Iako je ranije bilo predviđeno da plovi u blizini bliskoistočnih obala, zapovjedništvo američke ratne mornarice nije htjelo riskirati slanjem broda na drugu stranu Atlantika dok se u potpunosti ne uklone uočeni nedostaci. Premda nije precizirao odredište Sioux Cityja, viceadmiral Gene Black otkrio je javnosti tek da 'agilnost obalnog borbenog broda omogućuje djelovanje u okruženju blizu obale i na otvorenom moru, povećavajući našu sposobnost pružanja sigurnosti i stabilnosti diljem europskog područja'.

Nevjerojatna brzina plovidbe

To u prijevodu znači da Sioux City plovi što bliže Crnom moru nakon što su ga u veljači, pred samu rusku agresiju na Ukrajinu, napustili NATO-vi brodovi. Još uvijek nije poznato hoće li najprije doploviti do Napulja, u kojem je smješteno zapovjedništvo 6. flote, ili će bez zaustavljanja krenuti prema Crnom moru.

Sioux City izgradila je tvrtka Lockheed Martin u brodogradilištu Marinette Marine u američkoj saveznoj državi Winsconsin. Kobilica je položena u lipnju 2014., brod je porinut godinu i tri mjeseca kasnije, a naručitelju je predan 2018., nakon dvogodišnjeg testiranja. Puna istisnina iznosi mu 3500 tona, dužine je 115 metara, širine 17,5 metara i gaza od 3,9 metara. Maksimalna brzina iznosi 45 čvorova, što je 83 kilometara na sat, a pokreću ga dva Rolls-Royceova motora MT30 s plinskim turbinama, dva Colt-Pielstickova dizelska motora te četiri Rolls-Royceove mlaznice ukupne snage 36 megavata. Domet krstarenja pri brzini od 18 čvorova iznosi 3500 milja, a autonomija plovidbe je 21 dan, odnosno 336 sati u jednom 'komadu'.

Dolazi s borbenim helikopterima i izviđačkim dronovima

Posadu broda čini od 15 do 50 pripadnika, a popunjava se s dodatnih 75 mornara, ovisno o misiji. Ovaj LCS, čija je matična luka Mayport u Floridi, ima dvije posade - tzv. plavu i zlatnu - koje se izmjenjuju u razdobljima plovidbe i obuke u bazi. Posade se mijenjaju svakih nekoliko mjeseci omogućujući brodu da duže ostane raspoređen bez iscrpljivanja osoblja.

LCS Sioux City, nazvan po gradu u saveznoj državi Iowa, pripada odjelu brodova unutar podskupine LCSRON2, specijalizirane za površinsko ratovanje. Radi se naime o plovilima osposobljenima za borbu protiv obalnih ciljeva, protupodmorničku obranu i pronalazak plovećih mina. Američka mornarica napomenula je da Sioux City plovi prema Europi noseći dva višenamjenska helikoptera MH-60 Seahawk, mornaričke verzije poznatog Black Hawka, ali i bespilotni helikopter MQ-8 Fire Scout, dizajniran za izviđanje, pružanje zračne potpore i podrške za precizno ciljanje kopnenim, zračnim i pomorskim snagama.

Ništa bez popularnog Boforsa

Sioux City od protuzračnog naoružanja ima 57-milimetarski top BAE Systems Mk110, najnoviju inačicu topa poznatijeg pod oznakom Bofors 57Mk3 i namijenjenog ugradnji na brodove niskog i vrlo niskog radarskog odraza, čiji je domet 12 kilometara, a može uništavati ciljeve u zraku na udaljenosti od sedam kilometara. Brzina paljbe iznosi 200 granata u minuti, a posadu čini pet članova – voditelj, dočasnik i mornar u topu te dva poslužitelja u pramčanoj komori sa streljivom. Topom se, inače, može ciljati iz kupole ili daljinski iz operativno-borbenog središta broda.

Tu su i dva topa Mk44 Bushmaster II kalibra 30 milimetara dok raketno oružje čini protubrodski modul NETFIRES UVP za brodske projektile zemlja-zemlja LAM te visokoprecizne kopnene projektile PAM, a nazočna je i mala, lagana infracrvena raketa zemlja-zrak tipa RIM-116, kao i napredni lagani torpedo Honeywell Mk50 za uništavanje brzih podmornica.