Tu je i 'čišćenje nogometne močvare' u kojemu se nije previše napredovalo - makar on tvrdi da je šest mjeseci mahanja mrkvom urodilo plodom, a da tek sada slijedi vitlanje batinom. S jednim od najeksponiranijih ministara u Milanovićevoj vladi o ovim temama razgovarali smo potpuno otvoreno. Od svojih stavova ne popušta ni milimetar - osim što se stvara dojam da je kao navijač Rijeke nešto popustljiviji prema potezima tog kluba...

Ustavni sud ukinuo je Pravilnik o uvjetima za izbor u nastavna zvanja, što se smatra vašim porazom iako niste direktno sudjelovali u njegovom donošenju. Hoćete li ipak inzistirati na tome da se usvoji?
Ne bih govorio o porazima i pobjedama. Mislim da je rasprava koja se vodila oko ovog pravilnika i prije i nakon odluke Ustavnog suda pokazala da je sazrelo vrijeme da se o znanosti u Hrvatskoj razmišlja na potpuno drugačiji način. Pravilnik i njegov sadržaj su iskorak u odnosu prema znanosti, to je stvaranje preduvjeta da hrvatska znanost bude ravnopravna i konkurentna u europskom znanstvenom prostoru. Dakle dosad je bilo moguće postati profesor na temelju članaka koji su objavljivani u dnevnim novinama! Doslovno se gledalo je li znanstveni rad teži ili lakši deset grama, pa je onaj teži bio kvalitetniji znanstveni rad! Ovaj pravilnik to mijenja - a je li u proceduri došlo do nekih propusta, ja zaista u ovom trenutku ne želim ocjenjivati. Vjerujem Nacionalnom vijeću za znanost, a ako je nešto bilo sporno, novi sastav tog vijeća ispravit će greške na temelju argumenata brojnih znanstvenika, kreme hrvatske znanosti koja podržava ovakav pravilnik. Oni smatraju da je dobar i sigurno su puno kompetentniji i pozvaniji govoriti od ovakvog Ustavnog suda koji donosi odluku o temi koju očito ne razumije.

Tvrdite da se i prije odluke Ustavnog suda znalo kakva će ona biti, odnosno da se 'šuškalo o tome da su četiri pravna i jedan filozofski fakultet uspješno lobirali za ukidanje pravilnika'. Nije li to teška optužba?
Ne, pa to nije nikakva tajna. U Saboru i na Zagrebačkom sveučilištu tjednima se pričalo o tome da je filozofsko-pravni lobi 'riješio' odluku na Ustavnom sudu.

Dakle samo prenosite nagađanja. Zar zbilja mislite da je Ustavni sud podložan takvim lobiranjima?
Mislim da sam Ustavni sud, način na koji je izabran i kriteriji koji su bili važeći za imenovanje sudaca nisu na čast toj instituciji. Jednako kao što bi za znanost trebali vrijediti viši kriteriji kako bi bila ponos Hrvatske, isto vrijedi i za budući sastav Ustavnog suda. U njemu trebaju sjediti ljudi čije bi se mišljenje i stav prihvaćali s respektom, a ne s podsmijehom.

Je li malo licemjerno govoriti o tome jer je upravo SDP sudjelovao u izboru sudaca u ovom sastavu?
Nisam sudjelovao u tome, niti tvrdim da je način na koji su bili izabrani baš najbolja odluka od mnogih koje su donosili SDP-ovci. Dakle kad je riječ o izboru sudaca Ustavnog suda, jednako kao i prilikom imenovanja profesora u trajno zvanje, nikakva trgovina ili stranačka i rođačka pripadnost ne smiju biti kriterij.

Ustavni sud ukinuo je i zdravstveni odgoj, također zbog grešaka u proceduri, pa vas kao ministra bije glas da vam ta institucija neuobičajeno često obara odluke?
Ako zbrojimo sve odluke koje je donio Ustavni sud, odnosno poništio, onda je broj onih koje se tiču mog ministarstva jako mali, samo što se stvorila atmosfera da se to događa vrlo učestalo. Konkretno, kad se radi o mom ministarstvu, samo su dvije odluke: jedna oko zdravstvenog odgoja i druga oko udžbeničkih standarda, a obje se pozivaju na proceduralne razloge. Osobno smatram da je i to vrlo upitno, a najbolji primjer je nastavni plan i program katoličkog vjeronauka u strukovnim školama, donesen po istoj proceduri kao i kurikulum zdravstvenog odgoja. Dakle ako iskoristimo analogiju, mogao bi se osporiti i program katoličkog vjeronauka...

...a to ste navodno namjeravali napraviti?
Ne, neka se nitko ne boji jer se u to neću miješati. Ali poštovat ću odluku Ustavnog suda: proveli smo javnu raspravu oko zdravstvenog odgoja, dobili smo domaće i inozemne stručne recenzije, mišljenje Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, zatim mišljenja vijeća učitelja, roditelja i učenika... I kad sve zbrojimo, jasno je da je podrška kurikulumu zdravstvenog odgoja izuzetno velika, jer se pokazuje da je po sadržaju primjeren demokratskom društvu i javnim školama. On promiče i potiče osobnu odgovornost, autonomiju svakog djeteta i njegovo pravo da dobije sve informacije koje će mu omogućiti da donosi odgovorne odluke u životu. Jača poštivanje vršnjaka, nastavnika i roditelja, smanjuje opasnost od ovisnosti i raznih spolno prenosivih bolesti, potiče djecu da razgovaraju sa svojim roditeljima - a to znači da uklanjamo i jednu od ključnih primjedbi brojnih katoličkih udruga: jer ako potiče djecu da razgovaraju s roditeljima, onda valjda jača i obiteljski odgoj, a time i cijelo društvo. Dakle zdravstveni odgoj ni na koji način nije sporan i od 2. rujna bit će i dalje prisutan u hrvatskim školama.

Ipak, iz dodatne literature je izbačen dio spornih naslova?
To je najbolji primjer toga kako je Udruga Grozd dezinformirala javnost, jer je govoreći o literaturi koja je bila namijenjena učiteljima u dijelu javnosti zapravo stvorila negativan stav prema zdravstvenom odgoju općenito. Dakle ta literatura nikada nije bila namijenjena djeci ni roditeljima, nego učiteljima i nastavnicima, a u sadržaju zdravstvenog odgoja nikada ništa od toga nije bilo predmet nastave. Sada imamo razrađene sve radionice te pripremljen priručnik za učitelje i nastavnike iz kojega je jasno da su udruge lagale i samo stvarale negativno javno mnijenje. Sadržajno ništa nije promijenjeno, a može se samo dogoditi da pojačamo neke stvari, tako da predmet bude još kvalitetniji i bolji.

Jesu li polemike oko zdravstvenog odgoja dio 'kulturnog rata' za koji mnogi smatraju da se vodi u Hrvatskoj, prije svega preko inicijative 'U ime obitelji'?
Na sve ovo što radi dio udruga - koje možemo okarakterizirati kao konzervativne, s katoličkim predznakom - možemo gledati kao na pokušaj da se hrvatsko društvo učini konzervativnijim nego što ono ustvari jest. To je jedan licemjeran pokret, jer puno onoga što navode u svojim zahtjevima ni sami ne provode u stvarnosti, u vlastitim životima. Javnost treba znati da je udruga 'U ime obitelji' angažirala jednu marketinšku agenciju i da je potrošila velik novac kako bi provela istraživanje među građanima o tome koje bi pitanje bilo najbolje da se na njega dobije pozitivan odgovor. Ispalo je ovo pitanje koje se tiče braka, a mislim da na taj način cijela inicijativa ni za milimetar neće povećati kvalitetu života u Hrvatskoj. Odgovorne udruge, kao i odgovorni političari, kao svoj osnovni cilj trebaju imati povećanje kvalitete života te njezino dizanje na puno veću razinu od današnje.

Nakon još jednog skandaloznog slučaja nasilja u školama, premlaćivanja ravnatelja i nastavnice u Vrgorcu, najavili ste postroženje kazni. To podrazumijeva i mijenjanje Kaznenog zakona. Imate li podršku Vlade, stranke, koalicije, Sabora...?
Prije svega, jako me rastužuje to da pojedine udruge i sindikati jedva čekaju svaku priliku, pa tako i napad na učitelje i nastavnike, kako bi napadali ovo ministarstvo. To je put bez povratka koji ne donosi ništa kvalitetno i koji nikako neće unaprijediti položaj prosvjetnih radnika. Jasno smo rekli da je za hrvatsku budućnost upravo obrazovanje na prvom mjestu, dakle upravo učitelji i nastavnici. I premijer Milanović je u nekoliko navrata naglasio da su prvi koji mogu očekivati veće plaće oni - čim bude više novca u proračunu. Njihovi dignitet i položaj u društvu su najbitniji kako bismo dugoročno imali generacije koje izlaze iz škola s više znanja te kako bismo imali bolje društvo. Osim što ćemo im nastojati povećati plaće, postrožit ćemo i selekciju za upis fakulteta za nastavnička zvanja.

Ovi skandali i napadi u školama nešto su najgore što se može dogoditi svakom društvu. Konzultirao sam se sa svojim kolegama u Vladi oko postroženja kazni i dobio podršku potpredsjednika Ranka Ostojića i Milanke Opačić, kao i premijera Milanovića, uz blagu suzdržanost gospodina Miljenića. Smatram da mi je većina dala zeleno svjetlo da u saborsku proceduru uputim zakonske izmjene Prekršajnog i Kaznenog zakona koje će napad na nastavnike sankcionirati jednako kao napade na policajce ili službene osobe. U Saboru je trenutno Prekršajni zakon i on će biti prvi, a do jeseni ćemo predložiti izmjene i vjerujem da će to spriječiti pojedince da vrše pritisak na škole, čime zapravo direktno pokazuju u kojoj su mjeri neuspješni roditelji. Da se više brinu o svojoj djeci i s njom više razgovaraju, da im pokušavaju pomoći oko škole, nasilje se sigurno ne bi događalo.

Vaša sportska inspekcija djeluje već nekoliko mjeseci, no unatoč velikim najavama još nisu vidljivi nikakvi konkretni rezultati?
Rezultati - što bi značilo da su oni 'vidljivi'? Je li rezultat samo presuda ili i činjenica da inspekcije potiču udruge, klubove i saveze da se ponašaju odgovornije, da transparentnije donose odluke, da daleko marljivije raspolažu proračunskim sredstvima... Ja mislim da je već to uspjeh.

Vjerojatno, ali javnost više od toga zanimaju represivne mjere, sankcije?
Naravno. Hrvatska je društvo u kojemu je nerijetko najuspješnija prevencija - jedna dobra kazna! Zatvorska, novčana, nije bitno... Dosad smo imali stav da će prvih šest mjeseci rada inspekcije biti preventivno - dakle da ćemo ukazivati na greške i probleme, poticati da se oni isprave. Šest mjeseci je prošlo, stigla je druga polovica godine i inspektori se u ovom trenutku nalaze u nekim vrlo bitnim savezima, poput Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog nogometnog saveza i kluba Dinamo. Prije toga su bili u Hajduku. Radimo na temelju prijava, ali i nekakvog očekivanja javnosti, te mogu reći da prvi nalazi iz HOO-a i HNS-a nisu ohrabrujući. No treba pričekati otprilike mjesec dana da se donese konačni sud o HOO-u i HNS-u, a javnost će biti upoznata s tim...

Preskočili ste Dinamo?
I u Dinamu, naravno. Bitno je objasniti da sportska inspekcija ne može donijeti odluku preko noći - treba pregledati stotine i tisuće stranica različitih dokumenata da bi se vidjelo na koji način su se donosile odluke, jesu li se poštivali pravni akti i kako se trošio proračunski novac. Ukoliko se posumnja na bilo što netransparentno i nezakonito, onda treba raditi dodatne analize jer se odluke ne smiju donijeti 'preko koljena', bez vrlo čvrstih dokaza. Pogotovo odluke koje možda znače i kazneni progon.

Može li se znati vaše osobno mišljenje o 'slučaju Dinamo', odnosno barem jednom detalju: činjenici da se radi o udruzi građana u kojoj skupština bira upravu, a uprava članove skupštine, pa se sve skupa vrti ukrug među nekolicinom povlaštenih, dok svi ostali članovi nemaju ni pravo glasa?
Zajedno s Ministarstvom uprave pripremamo izmjene Zakona o sportu i Zakona o udrugama, posebno u dijelu oko sportskih udruga, pa nastojimo donijeti rješenje koje će njihov rad učiniti transparentnijim i omogućiti svim članovima da sudjeluju u donošenju odluka i kontroli rada svoje udruge. Dinamo je zaista najbolji primjer, jer kad je riječ o članovima, simpatizerima i navijačima, Dinamo ne posluje onako kako bi jedna transparentna udruga trebala postupati. Sve se radi u interesu jednog malog kruga ljudi, što izaziva ogromno nezadovoljstvo među ljubiteljima Dinama, ali i ljubiteljima nogometa u Hrvatskoj.

Riječanin ste i pratite Rijeku čak i na gostujućim utakmicama. Što kažete na optužbe da se pretvara u 'Dinamo 3' zbog čudnog odnosa prema Zdravku Mamiću i besplatnom dovođenju brojnih igrača iz Dinama i Lokomotive?
Pa evo, na posljednjoj utakmici u Rijeci Armada je glasnim navijanjem uputila i poruku Zdravku Mamiću, što jasno pokazuje da te priče nisu utemeljene...

Ne bih rekao. Armada je jedan dio priče, a uprava Rijeke nešto sasvim drugo.
U redu, reći ću vam. Mislim da je posao koji se radi u Rijeci, započet Miškovićevim novcem, entuzijazmom, energijom i vizijom, uz ogromno iskustvo i znanje koje ima sportski direktor Srećko Juričić te uz trenera Keka, putokaz kako bi trebalo riješiti problem nogometa u Hrvatskoj. Iskreno mislim da je dovođenje ove priče u bilo kakvu vezu s Mamićem nezasluženo bacanje sjene na sjajan projekt u Rijeci.

Branite ih, a besplatno su dobili šest Mamićevih igrača?!
Dobro, pa zašto ih netko drugi nije uzeo?

Zato što nije u dealu s Mamićem!
Meh... Uglavnom, utakmica Hajduka i Rijeke ovog vikenda je nešto najbolje što sam vidio unazad nekoliko godina. I zbog broja gledatelja, i zbog ambijenta, i zbog navijanja - ajde, dobro, bilo je nekoliko poruka kojima ondje nije bilo mjesto - i zbog zalaganja, i zbog dobre igre... Reći ću da je i rezultat bio pravedan, mada znam da se neki navijači neće složiti. To je pravi put, a nadam se da će i Hajduk naći pravi put i zajednički jezik s investitorima, da će poslati ozbiljnije ponude od one prve...

Hajduk je narodni klub. Zar ne bi bilo logično da se zadrži model po kojemu odlučuju članovi i navijači?
Svakako, samo očito nedostaje novca. Ne znam je li bilo što moguće bez sredstava, ali opet - možda i jest...