Kako Norac nije prihvatio ponuđeno mu mirno rješenje spora, tužen je te je pozvan da u roku od 30 dana podnese odgovor na tužbu. Sudu se vratila povratnica prema kojoj je Norcu tužba dostavljena 27. kolovoza 2018. i u danom roku do 26. rujna odgovor nije poslan na sud. Stoga je donesena tzv. presuda zbog ogluhe te je uz sporni iznos Norac osuđen i na plaćanje troška od 2500 kuna, piše Večernji list.

Međutim Norac je prigovorio da nije primio tužbu i da nije on potpisao preuzimanje tužbe pa je predložio tzv. povrat u prijašnje stanje i u istom podnesku podnio žalbu na prvostupanjsku presudu. Norčevi odvjetnici Vinko i Ivan Adžić tvrdili su da usporedbom njegova stvarnog, a inače karakterističnog potpisa, sa spornim na dostavnici proizlazi da to nisu potpisi iste osobe.

Ustavni sud utvrdio je da je drugostupanjski sud, Županijski sud u Zadru, trebao odgovoriti Norcu na prigovor da je došlo do bitne povrede njegovih postupovnih prava. Ustavni sud zaključio je da se ne može smatrati da se Norac nedvojbeno odrekao prava na sudjelovanje u postupku. Tri suca izdvojila su svoje mišljenje, jer Lovorka Kušan, Andrej Abramović i dr. sc. Goran Selanec ne slažu se s odlukom većine. Po njima, ne može se odlučivati o jednom pravnom lijeku zbog prigovora iz drugog pravnog lijeka, a i za njih usporedbom nema razlike između nedvojbenog i 'spornog' potpisa Mirka Norca, jer sliče kao 'jaje jajetu'.