U nedjelju održani izbori u Austriji pokazali su još jednom da se krajnja desnica u Europskoj uniji ozbiljno uzdiže. Krajnje desna Slobodarska stranka (FPÖ) na izborima za austrijski parlament odnijela je 29 posto glasova, no vrlo je izvjesno da će i nju dočekati sudbina krajnje desnih stranaka kao u Francuskoj ili Nizozemskoj
Krajnje desna Slobodarska stranka (FPÖ) relativni je pobjednik izbora za novi saziv austrijskog parlamenta. Osvojila je 29 posto glasova, ali pitanje je hoće li uspjeti dobiti mandat za sastavljanje vlade jer ostale stranke ne žele u koaliciju s njezinim čelnikom Herbertom Kicklom, zbog njegove 'sklonosti' teorijama zavjera i 'putinovskoj' politici, pa i zbog toga što se od prošle godine reklamira kao 'narodni kancelar', što je izraz koji je dosad koristio samo Adolf Hitler.
Nikada prije ta krajnje desna, euroskeptična, proruska, antiimigracijska stranka nije pobijedila na izborima, no vrlo je izvjesno da će ovo biti još jedna u nizu Pirovih pobjeda krajnje desnice u EU-u. Baš poput pobjede krajnje desnog političara Geerta Wildersa i njegovih 'slobodara' kojem je onemogućeno da postane nizozemski premijer, iako je njegova stranka pobijedila na izborima.
vezane vijesti
'Sanitarnom kordonu' naspram krajnje desnice svjedočili smo i ovog ljeta, kad su stranke u drugom krugu izbora u Francuskoj opstruirale Nacionalno okupljanje, nakon što je u prvom krugu ta stranka s Marine Le Pen na čelu osvojila najviše glasova.
Koji je 'sanitarni kordon' sada moguć u Austriji?
Rast krajnje desnih i populističkih stranaka zasad obuzdavaju tradicionalne umjerene stranke desnog i lijevog centra, često zajedno uspostavljajući 'sanitarne kordone' spram ovih. 'Tako to funkcionira u Njemačkoj, u Francuskoj, a duboko sam uvjeren da će funkcionirati i u Austriji', kazao je politički analitičar Davor Gjenero za N1.
Konzervativci iz redova ÖVP-a su se naime već opekli s FPÖ-om i aferom Ibiza (koji se pod Kicklom u ovom sazivu parlamenta dodatno približio krajnjoj desnici), pa Gjenero smatra da će ovaj put biti vrlo oprezni.
Podsjetimo, riječ je o jednom od najvećih političkih skandala u Europi te je on promijenio austrijski politički okoliš i doveo do raspada vladajuće koalicije ÖVP-a i FPÖ-a u svibnju 2019., a na kraju i do ostavke kancelara Sebastiana Kurza.
Profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Đana Luša je u HRT-ovu Dnevniku pak kazala da je u ovom trenutku u Austriji najizglednija velika koalicija, koja bi FPÖ uspješno izbacila iz jednadžbe.
'Već smo vidjeli da su Socialdemokrati jasno izjavili da ne idu u koaliciju. Što se tiče narodnjačke stranke ili kršćanskih demokrata, oni su spremni za koaliciju, međutim ne vide kao kancelara šefa Slobodarske stranke. I treće je ova velika koalicija, dakle između Socialdemokrata, Narodne stranke, Zelenih i NEOS-a. To je možda neka opcija koja je najizglednija u ovom trenutku', kazala je.
Što je krajnjoj desnici dalo vjetar u leđa?
Luša dodaje da je uzlet krajnje desnice u EU-u počeo s migrantskom krizom 2015. te je ona još dodatno ojačala za vrijeme pandemije.
'Ti krizni trenuci obično trigeriraju takve politike koje promovira krajnja desnica. To su antimigranske politike, zaštita nacionalnog identiteta, zaštita svojih kulturnih vrijednosti. Zatim, to je inflacija koja je isto tako uzrokovana raznim trendovima, standard života, ženska prava...', rekla je profesorica Luša, istaknuvši kako su migracije gorući problem u EU.
Dokad će druge stranke moći pružati otpor krajnjoj desnici?
No postavlja se pitanje dokad će druge stranke moći izolirati krajnje desne stranke diljem europskih zemalja? Gjenero procjenjuje na kojem je postotku glasova granica do koje druge stranke mogu pružati otpor.
'Taj kordon ne bi više funkcionirao ako bi ovi na izborima prešli 35 posto. Hitler je u Weimarskoj Republici došao na vlast s 33 posto glasova, ali to je tada bilo moguće i zbog naopakog izbornog zakona, odnosno razmjernog izbornog sustava bez prohibitivne klauzule. To je dovelo do velike fragmentacije parlamentarne arene pa je Hitler s 33 posto mogao preuzeti vlast i zauzimati demokratske institucije jednu za drugom. Mislim da je 35 posto ta granica. U nekim su državama krajnje desne stranke vrlo blizu tome da mehanizmi zaštite protiv nacionalističkih radikala prestanu djelovati', kazao je Gjenero za N1.
Ono što Europu još čuva od situacije u kojoj bi se neriješeni problemi rješavali jednostavnim rješenjima, kakva najčešće nude populisti i krajnji desničari, jest što ipak ne vlada duboka ekonomska kriza, smatra Gjenero.
'U slučaju takve krize i deklasifikacije velikog broja građana javlja se egzistencijalni strah. A to onda postaje savršeno lovište za populiste. Njihov se narativ svodi na tvrdnje da je politička klasa pokvarena i plašljiva i da se ne usudi provoditi efikasne politike, a da su oni ti koji za to imaju hrabrosti', ističe Gjenero.
