Nakon vala prosvjeda na kontinentu koji ima stoljetni kontinuitet konflikata u Boliviji je u srijedu započeo opći štrajk zbog sumnji da socijalistički predsjednik Evo Morales namješta izbore i nametanjem ustavnih promjena kojima bi dobio neograničeni mandat pokušava zacementirati svoju poziciju vlastodršca.

Morales je odmah poslije izlaska građana na ulice optužio prosvjednike da pokušavaju izvršiti državni udar, potpomognuti desničarskom međunarodnom pomoći. Pozivajući u srijedu, prije prebrojavanja izbornih glasova, Bolivijce na 'mobilizaciju u okviru ustava radi obrane demokracije', spretni i karizmatični vođa bolivijskih uzgajivača koke, tzv. kokalerosa, i čelnik Pokreta za socijalizam (MAS) proglasio je izvanredno stanje kako bi se pokušao održati na vlasti uz pomoć snaga sigurnosti.

U Boliviji se sredinom tjedna odužilo ionako sporno prebrojavanje glasova, što sve više ukazuje na moguće Moralesove manipulacije kako bi izbjegao drugi krug izbora ukoliko u prvom krugu dobije više od 50 posto glasova ili 40 posto plus prednost od 10 postotnih bodova ispred drugog kandidata. U srijedu navečer, nakon prebrojavanja 97 posto listića, Morales je osvojio nedostatnih 46,03 posto, a njegov izravni oponent iz redova centrista Carlos Mesa 37,35 posto, što je prednost blizu potrebnih 10 postotnih bodova.

>>> U Boliviji izbilo nasilje, sukobljavaju se pristaše i protivnici Moralesa

Sumnjivo prebrojavanje glasova

Sumnjivo prebrojavanje natjeralo je potpredsjednika bolivijskog Vrhovnog izbornog suda Antonija Costu da zatvori tu ustanovu, dok je drugi član suda, Edgar Gonzales, poručio da prijevara nije moguća jer građani imaju pristup zapisnicima. Istovremeno su promatrači Organizacije američkih država (OAS) izrazili veliku zabrinutost i 'iznenađenje zbog radikalnog i teško shvatljivog zaokreta u vezi s tendencijom djelomičnih rezultata'. Neizvjesnost postizborne situacije u Boliviji ubrzao je sastanak čelnika OAS-a u Washingtonu te su na zahtjev vlade pristali provesti reviziju prebrojavanja.

Već prvu večer prosvjeda demonstranti su se u La Pazu i drugim gradovima sukobili s policijom, a u središtu oporbenog dijela zemlje, u Santa Cruzu na istoku, koji je generator bolivijskog gospodarstva, zapaljena je zgrada izbornog povjerenstva. Izgorjele su još tri zgrade u kojima su smještena tijela lokalnih vlasti koja nadzire izbore, a prosvjednici poručuju da Bolivija nije Venezuela. Time jasno daju do znanja da neće tolerirati Moralesovo kopiranje uspostave socijalističke diktature po uzoru na venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura koji svojim postupcima, uz prateću nezamislivu rekordnu inflaciju, gura zemlju u građanski rat.

Morales se, poput svojeg velikog prijatelja Madura, okružio kubanskim savjetnicima, ali i drugim zemljama čije se vlade protive prevlasti Sjedinjenih Država. Bolivijski predsjednik koristi svaku priliku kako bi naglasio da je Slobodna američka zona trgovine, koju je osnovao SAD, 'sporazum koji legalizira kolonizaciju obje Latinske Amerike, Srednje i Južne'. Pritom kapitalizam naziva najvećim neprijateljem čovječanstva, a neoliberalni model najgorim oblikom divljeg kapitalizma.

Castro kao uzor

Otvoreno se diveći preminulom kubanskom čelniku Fidelu Castru, Morales je preuzeo El Comandanteovu retoriku i upozorava kako Latinska Amerika u slučaju prevlasti Washingtona neće moći biti u stanju osigurati minimalne uvjete za zdravlje, obrazovanje i prehranu, čime će biti prekršena osnovna ljudska prava.

Ne treba dodatno podsjećati da je Latinska Amerika resursima nevjerojatno bogato područje u kojem su nevjerojatne razlike između bogatih i siromašnih, a socijalna nepravda redovit okidač za pobune. Kontinent posvemašnje korupcije i potkupljivog pravosuđa te raširenog organiziranog kriminala stotinama godina svjedoči uspostavama i padovima vojnih diktatura, osobito desnih hunti i beskrupuloznih eskadrona smrti koji štite političke elite i izravno sudjeluju u krvavim obračunima s neistomišljenicima.

>>> Evo Morales je znao piti urin kao lijek

Upravo je Morales jedan od tipičnih južnoameričkih političara koji se od sina uzgajivača koke iz redova plemena Aymara svojom karizmom revolucionara vinuo u vrh bolivijske politike na krilima potpore stoljećima ugnjetavanog domorodačkog stanovništva. Još uvijek aktualni bolivijski predsjednik rođen je u rudarskoj obitelji koja se trbuhom za kruhom odselila na bogatiji istok zemlje radi uzgajanja koke koja je, kao u Kolumbiji i Peruu, počela doprinositi ulozi te zemlje u proizvodnji i krijumčarenju kokaina.

Kokaleros na čelu države

Morales je devedesetih godina postao vođa kokalerosa te je 1997. godine izabran u parlament kao predstavnik provincije Chapare s osvojenih 70 posto glasova. Na predsjedničkim izborima 2002. godine osvaja drugo mjesto, što je neugodno iznenadilo južnoameričku desnicu, ali i građansku ljevicu. Moralesov uspjeh toplo je pozdravljen među čitavim domorodačkim stanovništvom Južne Amerike jer je tradicionalne političke elite te Sjedinjene Države označio kao ključ problema kontinenta, dok je svoje sunarodnjake pridobio stavom da koka nije droga jer njezino žvakanje predstavlja tisućljetnu tradiciju među domorocima.

Nošen potporom naroda, Morales 2006. godine postaje predsjednik, a tri godine kasnije donosi ustav prema kojem Bolivija postaje republika s predsjedničkim sustavom vlasti, prema kojem je predsjednik ujedno predsjednik vlade. Zagovarajući i provodeći socijalne promjene, agrarnu reformu i nacionalizaciju izvora prirodnog plina, Morales je osigurao reizbor još dva puta, a za aktualni četvrti sve su karte otvorene.

Bolivijski čelnik još se od 2008. godine nalazi na udaru oporbe koja vlada istočnim pokrajinama Santa Cruz, Beni, Pando i Tarija, koje su te godine proglasile autonomiju zahtijevajući decentralizaciju i veći dio u raspodjeli prihoda od energenata i hrane. I tada je Morales, kojeg protivnici optužuju za pokušaj nametanja vlastitog doživotnog predsjedništva, po uzoru na Kubu, a samim time i neograničene vlasti, proglasio izvanredno stanje u amazonskim pokrajinama tijekom kojeg je ubijeno nekoliko seljaka.

Šarmiranje prosvjednika

Morales je uspio šarmirati prosvjednike čije je predstavnike primirio tijekom pregovora obećavši im decentralizaciju do koje nije došlo. Bijela politička elita u La Pazu i nadalje bere vrhnje, dok se većinski pretkolumbijski narodi, među kojima su i Moralesove Aymare, socijalno i gospodarski zanemaruju.

Dosad spretnom Moralesu ovaj put, smatraju analitičari, budućnost se ne smiješi. Još uvijek aktualni bolivijski predsjednik jedini je preostali južnoamerički čelnik iz vremena tzv. ružičaste plime, kako se naziva dominacija ljevice na kontinentu tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća. Prije osam godina Čile i Kolumbija bile su jedine južnoameričke države u kojima je na vlasti bila desnica, a danas je ljevica na vlasti tek u Boliviji, Venezueli, Ekvadoru i Urugvaju.

Bolivijskom predsjedniku ne može se poreći to da je zemlja pod njegovim vodstvom doživjela snažan gospodarski napredak i smanjivanje posvemašnjeg siromaštva, ali se on već neko vrijeme na valu sve većeg nezadovoljstva nalazi na udaru oporbe koja žestoko kritizira njegov demokratski legitimitet i autokratska stremljenja. Uz to, Moralesu na ruku ne ide slabiji ekonomski rast zabilježen posljednjih godina.

Održavanje na površini

Bolivijski BDP je između 2004. i 2014. godine u prosjeku rastao 4,9 posto, što je najduže razdoblje gospodarskog rasta u povijesti te zemlje koja, unatoč tome, i nadalje ima najniži BDP po glavi stanovnika u Južnoj Americi. Ovisnoj tek o tri proizvoda koji čine 70 posto državnog izvoza - plinu, cinku i zlatu - Boliviji danas prijeti gospodarska kriza jer se izvoz tih sirovina smanjuje, a samim time sve je neizvjesnija i budućnost zemlje.

Morales je dosad uspijevao održavati smanjenje izvoza, a zadržao je javnu potrošnju na istim razinama, što je La Paz platio rastom javnog duga s 28 na 53 posto BDP-a. Pritom su državne rezerve presušile s 15 na osam milijardi dolara, pa je došlo i do najvećih proračunskih deficita u regiji jer je proračunski manjak dosegnuo više od osam posto BDP-a.

Pritom se nije osvrtao na ekonomske probleme te je nastavio kupovati socijalni mir usredotočujući se na funkcionalni sustav javnog zdravstva i sigurnosti po uzoru na Kubu. Oporbenim čelnicima i njihovim pristašama poručio je kako oni ne namjeravaju provesti privatizaciju i smanjivanje poreza, već isključivo preuzeti državu kojom bi vladale političke i poslovne elite što preferiraju kontinuitet, a ne temeljite ekonomsko-političke promjene na izmučenom kontinentu, na kojem aktualni događaji ne jamče održavanje na vlasti unatoč uspjesima, pa tako ni Moralesu.