Kina je tijekom cijele povijesti bila najistaknutija svjetska nacija te već dvije tisuće godina ima najviše stanovnika, najjaču vanjsku trgovinu, najveće gradove te najkreativnije umjetničke i najmudrije filozofske tradicije. Stoljećima ‘glavni igrač’ na globalnom području, Kinu sredinom 19. stoljeća zahvaćaju poniženja za poniženjem, no cijeli niz njezinih komparativnih prednosti, uz bolne žrtve i nepopularne mjere, dovodi je posljednjih dva desetljeća na sam vrh svijeta.

Rezultat je to cijelog paketa mjera i ekonomskih reformi koje Peking radi preorijentacije na tržišno gospodarstvo poduzima 1978. godine kako bi privukao strana ulaganja kojima su pogodovali brojna i jeftina radna snaga, kao i mnogobrojne financijske olakšice. Provodi se i modernizacija svih gospodarskih grana, potiču se ulaganja u inozemstvo te uključivanje na svjetsko tržište.

Drevna kolijevka civilizacije prevladala je sveukupan nazadak pokrenut Mao Ce Tungovom političkom kampanjom ‘velikog skoka naprijed’, koji je trebao potaknuti društveni razvoj, a zapravo je transformacijom poljoprivrednika u radnike čeličana doveo do masovne gladi. Nadvladana je i Maova ‘kulturna revolucija’, koja je u pokušaju ideološkog preodgoja odnijela stotine tisuća ljudskih života. Zaslugom pragmatičnog reformatora Deng Xiaopinga potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća, počinje proces gospodarske decentralizacije, dekolektivizacije poljoprivrede, osnaživanja vanjske trgovine i ekonomske liberalizacije koja je, praćena otopljavanjem odnosa Pekinga s Tokijem i Washingtonom, dovela do pune međunarodne afirmacije Kine.

Od Dengove ere Kina postaje vodeća zemlja u svijetu po veličini stranih ulaganja, o čemu svjedoče i brojke prema kojima je od 1978. do 2002. godine uloženo 400 milijardi dolara. Unatoč snažnoj industrijskoj preobrazbi, na površini su održane velike regionalne razlike u socijalnom, ekonomskom i obrazovnom napretku. Primjerice, priobalni pojas višestruko premašuje ulaganja u unutrašnjost Kine, ali je ekonomskim reformama vidljivo umanjeno siromaštvo, osobito u seoskim područjima.

Jedan od najzaslužnijih za strelovit uspon najmnogoljudnije zemlje je Zhu Rongji, nekadašnji gradonačelnik Šangaja, guverner Narodne banke Kine i kineski premijer od 1998. do 2003. godine. Zhu je poticao liberalizaciju tržišta, čime je zaustavljeno povećanje vanjskog duga i stope inflacije te postignut značajan gospodarski razvoj koji i nadalje nezaustavljivo raste.

>> 'I Kina je, poput Jugoslavije, spremna financirati firme gubitaše, ali postoji jedna značajna razlika'

Nakon gotovo četiri impresivna desetljeća uspona mnogi se s pravom pitaju vlada li Kina svijetom. Prema mišljenju vanjskopolitičkog komentatora i dobrog poznavatelja situacije u Kini Branimira Vidmarovića, ona još nije dominantna svjetska sila u klasičnom poimanju pojma velesile, iako za to ima sve nužno: ekonomsku moć, vojsku, geografsku veličinu, populaciju, brz tehnološki uspon i bogatu povijest.

Specifičan pogled na svijet

'No ti komadići slagalice još nisu posloženi u cjelovitu sliku. Kini nedostaje takozvani x-faktor. Ono što imaju Amerika ili Rusija – globalno poštovanje, saveznike i povezujuće vrijednosti. Lako ćete naći zemlje, lidere i ljude koji se mogu vrijednosno i identitetski povezati sa SAD-om ili Rusijom. S Kinom baš i ne. Ona je tijekom povijesti bila distancirana od svjetskih zbivanja, a njezin specifičan pogled na svijet, politiku, ekonomiju i društvo tek sada počinje biti eksponiran u svijetu. Za razliku od SAD-a, Kina ne može iskoristiti svoju gospodarsku težinu u prisilne svrhe, onako kako to čini Washington', mišljenja je tportalov sugovornik.

Prema analitičaru s doktoratom Moskovskog državnog sveučilišta međunarodnih odnosa (MGIMO), Kina je na globalnoj sceni sila novog kova jer su tradicionalne velesile koje poznajemo stasale u ratu, periodu velikih ekonomskih, društvenih i tehnoloških promjena. Kina, ističe Vidmarović, nije poput ostalih probila svoj put na globalni vrh kroz vanjske pothvate, već je poput vode temeljito i stalno dubila korito, da bi takoreći uplovila u vode velike politike. Stoga se nameće pitanje može li tiho i bez konflikta postati velesila.

'Ona radi na tome, ali po svemu sudeći, taj proces ne odgovara svima. Svijetom vlada strah od buduće kineske moći. Peking je dobar u projiciranju dalekosežnih planova i nepokolebljivosti u namjerama. Kinezi su majstori dugoročne igre, odanosti ideji i snalažljivosti. Zbog strahovite količine novca, investicija i uloge u globalnoj trgovini i industriji Kina ima doista impresivan status i lobističku težinu. I tu nije toliko bitno koliko se kineskih državnih politika doista implementira – svijet se pribojava hipotetske Kine budućnosti', smatra dobar poznavatelj prilika u Kini.

Dosadašnji rast je prošlost

Upitan za ocjenu tempa kineskog gospodarskog rasta i o čemu će on ovisiti u budućnosti, Vidmarović kaže kako kineska vlada shvaća da je dosadašnji rast prošlost.

'Jedan profesor ekonomije iz Kineske akademije znanosti potvrdio mi je da je vlada načelno spremna na snižavanje stope rasta do šest, 5,5, pa čak i pet posto BDP-a. Kineski rast u prošlosti temeljio se na čitavom nizu faktora: ogromnoj količini privatnih štednji koja je pretvorena u unutarnje investicije, strahovitim državnim subvencijama financijskom sektoru i državnim kompanijama, podizanju učinkovitosti, strateškoj orijentaciji na industriju i izvoz, proučavanju stranih tehnologija, unutarnjoj političkoj stabilnosti i petogodišnjim planovima te – ništa manje bitno – povoljnoj situaciji u svijetu', ocjenjuje sinolog u razgovoru za tportal.

Pritom dodaje kako je Kina zakoračila u razdoblje ekonomske tranzicije, tehnološke revolucije i globalne političke neizvjesnosti te da si Peking više ne može priuštiti tihi rast u sjeni svjetskih zbivanja jer se sada nalazi na glavnoj pozornici. To, dodaje Vidmarović, znači da će biti puno teže izboriti se za svoje mjesto.

Kinesko se gospodarstvo postupno odmiče od velike industrije i orijentiranosti na izvoz prema gospodarstvu visoke tehnologije i kvalitete. Pritom će, smatra Vidmarović, polako padati uloga velikih državnih poduzeća u korist manjih, privatnih igrača, dok su glavne zadaće tehnološka samodostatnost, tehnološki izvoz, razvoj obnovljive energije te očuvanje visoke razine domaće potrošnje, a valja stimulirati rast investicijske privlačnosti. Naravno, ističe naš sugovornik, centralna država morat će se pobrinuti i za problem golemih dugova lokalnih vlada.

Imperijalizam ili vojni štit protiv SAD-a?

'Kineski rast u budućnosti će ovisiti o tome kakvu će ulogu u gospodarstvu imati visoke tehnologije i njihov izvoz, ali i o tome u kojem će se smjeru razvijati online ekonomija: prodaja, plaćanja, usluge, zabava, aplikacije - nešto u čemu Kina već prednjači u svijetu', smatra Vidmarović.

Kineski gospodarski rast prati i osnaživanje vojske. Pojedini strani analitičari ističu kako se Kina ne osjeća dovoljno sigurno unutar svojih prirodnih granica pa jačanjem ratne mornarice i širenjem u vodama Južnokineskog mora prkosi Sjedinjenim Državama. Je li riječ o svojevrsnom imperijalizmu?

'Istina je da Kina stalno pokušava pojačati obranu svog teritorija. Na zapadu je situacija više-manje sigurna zbog dobrih odnosa s Rusijom, unatoč tome što su ruski analitičari zabrinuti razmještanjem kineskih raketa pored ruske granice. Morski istok pokušava osigurati obrambenim pristupom koji Amerikanci nazivaju A2/AD – anti-access/area denial. Smisao pristupa je da se projektilima raznog dometa spriječi prodiranje neprijateljskih snaga u područje tzv. drugog otočnog lanca (široko područje od Japana do Papua Nove Gvineje), a zatim u područje 'prvog otočnog lanca' (područje od japanske Okinave do Vijetnama', kaže Vidmarović, precizirajući kako nije riječ o imperijalizmu ili o prkošenju SAD-u kao takvom, već uspostavi kontrole za slučaj da SAD (ili Japan) pokušaju poduzeti nešto.

Južno kinesko more i umjetni otočići koje je Kina gradila posljednjih desetak godina, dodaje, igraju stratešku ulogu logističke podrške i razmještanja snaga za brzo reagiranje. Kina je integrirala zapovjedne lance na istočnoj obali s ciljem što bolje komunikacije i logistike u slučaju konflikta.

Zabrinuti Japan i Indija

'Tako su, primjerice, mornarica i zračne snage ujedinjene u veliki klaster pod jedinstvenom upravom, no način na koji Kina uspostavlja svoju kontrolu u Južnom kineskom moru - uz obilne povijesne i teritorijalne argumente - svakako nalikuje na pokušaj revizije sadašnje ravnoteže moći u istočnoj i jugoistočnoj Aziji', ističe Vidmarović.

Na pitanje što kinesko geostrateško pomicanje znači za regiju, osobito za Japan i Indiju kao oponente i konkurenciju, ističe kako Indiju i Japan brine kineski rast. Pritom naglašava da je konkurencija snažna jer Indija pokušava na kineski izazov odgovoriti razvojem vlastite gospodarske i vojne moći te odmjerenom suverenom politikom. Vrijeme Indije tek će doći, ocjenjuje Vidmarović.

'Zbog ne baš bajnog gospodarstva i restrikcija unutar saveza s Washingtonom, Japan ima daleko manje opcija. Kineski rast provocira i utrku u naoružanju. Japan već duže vrijeme koketira s idejom revizije ustava koja bi mu dopustila da ima punopravnu vojsku. Neki čak govore i o nuklearnom oružju. Istodobno, azijske zemlje strahovito su orijentirane na trgovinu i gospodarsku suradnju. Stoga ne smijemo isključiti mogućnost jačanja suradnje i kreiranja zona slobodne trgovine između Indije i Kine te Kine i Japana', smatra Vidmarović.

Upitan mogu li prosvjedi u Hong Kongu usporiti kineski rast, naš sugovornik odgovara da ne mogu, dodajući kako je šteta od prosvjeda više političke prirode. 'Hong Kong više nije krucijalan za kinesko gospodarstvo. Godine 1993. udio Hong Konga u kineskom BDP-u iznosio je čak 27 posto. Danas je taj pokazatelj svega 2,9 posto. Kinesko gospodarstvo je dovoljno ojačalo da smanji ovisnost o Hong Kongu', zaključuje.