Ministrica podnosi ostavku, najavljenu već u petak, koju je prije mjesec dana zatražila opozicija u pismu jučer poslanom predsjedniku. Iako je podnijela ostavku, ministrica ne priznaje nikakvu grešku.

Nasljeđuje je sadašnji ministar obrane i gradonačelnik Burdeauxa, veteran Alain Juppe, bivši ministar vanjskih poslova i premijer devedesetih godina.

Nisu to jedine važne promjene u Sarkozyjevoj vladi. Brice Hortefeux, osobni prijatelj Nicolasa Sarkozyja i ministar unutarnjih poslova, napušta to mjesto i postaje posebni savjetnik u Elizejskoj palači.

Koliko je poznato, pozvan je pripremiti Sarkozyjevu kampanju za predsjedničke izbore 2012, što se, prema ispitivanjima javnog mnijenja, čini ne baš lakom zadaćom.

Na Hortefeuxovo mjesto dolazi Claude Guéant, dosadašnji glavni tajnik u Sarkozyjevoj vladi, osoba od velikog predsjednikova povjerenja. Predsjednik Sarkozyjeve stranke UMP u Senatu, Gérard Longuet, postaje novi ministar obrane.

Juppe ima težak zadatak podići francusku diplomaciju iz mrtvila, s obzirom da prolazi kroz veliku krizu identiteta i vjerodostojnosti, ne samo zbog nekritične podrške Ben Aliju do zadnjeg trenutka njegove diktature, koliko zbog otvorena pisma grupe veleposlanika, objavljenog 23. veljače u Le Mondeu, koji tvrde da je Francuska 'izgubila svoj glas u svijetu'.

Sarkozy je opravdao podršku arapskim diktaturama, kazavši da je to bilo nužno kao brana integrizmu i islamskom fundamentalizmu, ali ističući da na novonastalo stanje treba gledati s optimizmom i nadom. Dodao je da se odlučio na promjene u diplomaciji i obrani jer je potrebno pripremiti se za moguće sigurnosne poteškoće koje bi stvorila nekontrolirana migracija Arapa u zemlje EU-a.

Međutim, daleko od tih namjera, istina je da je pad Michèlle Alliot-Marie posljedica njene više nego sporne ljubavne avanture s ministrom Patrickom Ollierom te da je, o trošku tuniške diktature i koristeći privatni zrakoplov jednog bogataša iz Ben Alijeva kruga (Aziz Miled), odvela roditelje na kupnju dionica iz posla s nekretninama u Tunisu, pri čemu ju je više puta pariški tisak uhvatio u laži. Lagala je i da nije stupila u kontakt (telefonskim putem) s Ben Alijem kada su već započeli prosvjedi protiv njega.

I nekako se ministrica držala pred žestokim kritikama medija i opozicije sve do prošloga tjedna, kad je otkriveno da je njen partner, ministar Ollier, koji začudo još ostaje u vladi, bio posrednik francuskim kompanijama koje su Tunisu prodavale naoružanje i izviđale mogućnost razvoja nuklearne energije.