U jednoj od depeša se navodi da je Sanader početkom rujna 2006. godine nazvao tadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Bradtkea kako bi izrazio zabrinutost zbog medijskih napisa na portalu Index.hr o sastanku u Veroni. Navodi se da je Sanader bio uzrujan zbog napisa u kojima se spominje da je u Veroni navodno šurovao s direktorom Plive Željkom Čovićem i bivšim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom kako bi se Pliva prodala Barru.

Sanader je američkom veleposlaniku rekao da su takve optužbe očito početak 'vrlo prljave' opozicijske kampanje koja za cilj ima diskreditirati njegovu vladu. Od Bradtkea je tada tražio da se veleposlanstvo oglasi priopćenjem, s čime se veleposlanik složio, te je uskoro izašlo priopćenje u kojem se navodi da odluka o prodaji Plive mora biti transparentna te da rezultat neće imati nikakvog utjecaja na odnose Hrvatske i SAD-a.

Druga depeša datira s početka srpnja 2006. godine. U njoj se opisuje tržišna utakmica koja se za Plivu vodila između Barra i Actavisa. Spominje se i javna podrška Barru koja je došla od uprave Plive, ali i sastanci s upravom Plive i priopćenja kojima se američko veleposlanstvo služilo kako bi naglasilo koliko će Pliva, ali i Hrvatska profitirati od Barrove ponude.

U trećoj depeši, datiranoj 11. listopada 2006. američki veleposlanik Bradtke opisuje Hrvatsku i Sanaderovu vladavinu uoči sastanka premijera s tadašnjim američkim predsjednikom Georgeom Bushem

'Sastanak u Ovalnom uredu Sanader je vidio ne samo kao nacionalni, već i kao osobni uspjeh. Bit će to dokaz euro-atlantskog usmjerenja Hrvatske, potvrda da je Hrvatska osnažila svoje demokratsko uvjerenje, ali i potvrda podrške Sanaderu u njegovim naporima da utiša nacionaliste u redovima svoje stranke', stoji u depeši.

Bradtke Hrvatsku opisuje kao jednu od najuspješnijih zemalja u regiji, državu u kojoj je 'espresso trijumfirao nad turskom kavom, a novi autoputovi doveli su Zagreb na 90 minuta od topline Jadrana, smanjujući i zemljopisnu i psihološku razdaljinu'.