Prve podmornice klase Virginia nastale su krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, nakon što je američka ratna mornarica započela s ispitivanjem dizajna koji bi obećavao smanjivanje troškova izgradnje i smanjenja cijene plovila kroz njezin radni vijek. Ekipu koja je konstruirala novu klasu činili su brodograđevni inženjeri, industrijski suradnici i podmorničari te su doprinijeli izradi ubojite podmornice koristeći pritom svoja iskustva iz dubina.

Na klasi Virginia uspjela se postići nezamjetljivost iste klase kao i kod prethodne klase Seawolf, ali uz smanjenje od 30 posto u ukupnoj cijeni podmornice. Budući da operativna zona zarona i brzina plovila u novim taktičkim zamislima nisu od presudne važnosti za podmorničke misije, a u cijeni podmornice ta dva faktora imaju presudan utjecaj, odlučeno je da nova podmornica nema potrebe za postizanjem vršne brzine i dubine zarona koju postiže podmornica klase Seawolf.

Uz to, zbog zahtjeva Pentagona za višemjesečnim djelovanjem u zaronjenom stanju u visokom stupnju borbene spremnosti, podmornicu je bilo neizbježno opremiti učinkovitim i pouzdanim nuklearnim pogonom. Prema navodima proizvođača, na novom reaktoru na klasi Virginia uopće nije potrebno mijenjati nuklearno gorivo u čitavom životnom vijeku podmornice. Plovilo je sposobno za obavljanje širokog spektra različitih protupodmorničkih i protubrodskih misija, minskog ratovanja, raketne udare, specijalne operacije te obavještajne, patrolne i izviđačke zadaće.

Računalni dizajn

Podmornice klase Virginia prvo su američko ratno plovilo koje je konstruirano gotovo isključivo uporabom računala te je na njoj bilo 84 posto manje konstrukcijskih izmjena tijekom izgradnje u usporedbi s brojem konstrukcijskih izmjena na prethodnoj klasi podmornica, posljednjima koje su konstruirane na crtaćim daskama.

Posebna pažnja pridana je unutarnjem i vanjskom dizajnu plovila koje ima tzv. photonic jarbol – neuvlačivu zamjenu za klasični teleskopski izvlačiv periskop. Revolucionarni jarbol sadrži i kameru u boji visoke rezolucije koja može snimati i u infracrvenom spektru, što je posebno važno u patrolnim i izviđačkim misijama. Budući da periskop fizički više ne povezuje toranj sa središnjicom broda, konstruktori su preselili toranj podmornice naprijed, čime je poboljšana hidrodinamika plovila.

Premještanjem brodske središnjice unatrag dobiven je dodatni prostor za više od 40 projektila, torpeda te hipersoničnih raketa koje se mogu ispaljivati iz 12 okomitih cijevi više nego podmornice klase Los Angeles. Pored prostora za arsenal, povećan je prostor za posadu, čiji je broj smanjen za 15 posto. Konstruktori podmornice Virginia omogućili su posadi smještaj u ugodnim šesterokrevetnim kabinama koje pružaju dovoljno privatnosti, a maksimalno je smanjen broj nepotrebnih hodnika i ostava.

Komfor za specijalce

Komfor omogućava smještaj više pripadnika specijalnih snaga nego prethodna klasa Los Angeles zahvaljujući izmjenjivoj konfiguraciji torpedne komore koja osigurava dovoljno prostora za uvježbavanje. Pored toga, osiguran je inovativni sustav komora za brz izlazak i ulazak mornaričkih specijalaca (SEAL).

Sonarna oprema u klasi Virginia može čuti i najmanje pokrete unatoč grubom akustičnom okruženju i prikrivenim misijama, a plovilo je dodatno opremljeno tegljenim sonarom koji služi kao prislušna akustična oprema raspoređena po vanjskoj oplati i tornju. Sustav je opremljen za rano otkrivanje tihih konvencionalnih podmornica, a posebno morskih mina putem sustava za daljinsko minsko pretraživanje. Ugrađen je i sustav komuniciranja s ostalim združenim i savezničkim snagama koji bi trebao biti ugrađen u sve ostale američke podmornice.

Podmornica klase Virginia dugačka je 115 metara, najveća brzina iznosi 25 čvorova, odnosno 46 kilometara na sat, a domet joj je veći od 10 milijuna nautičkih milja te baziran na maksimalnoj brzini i životnom vijeku reaktora od 40 godina.