Roman Starovojt, guverner Kurske oblasti u zapadnoj Rusiji, objavio je sredinom tjedna na društvenim mrežama fotografije koje prikazuju olupinu repnog dijela drona Tu-143. Iako je dron na fotografijama jako oštećen, nezavisni stručnjaci tvrde da je neosporno riječ o tom tipu letjelice. Starovojt je svoju objavu popratio riječima u kojima navodi da objavljuje fotografije drona kojeg je ruska vojska oborila nakon što je doletio iz ukrajinskog zračnog prostora te da je u tijeku istraga.

Dobro obaviješteni portal The War Zone ističe da srušeni Tu-143, koji je izgledom gotovo identičan Tu-141 samo manji, ima oštećenja koja bi mogla biti u skladu s detonacijom fragmentirane bojne glave iz projektila zemlja-zrak s karakterističnim višestrukim rupicama na okviru letjelice koji bi mogli potjecati od raspršenih gelera. Američki analitičari dodaju da ne postoji način da se to potvrdi, a dodaju kako je moguće da se dron srušio, bilo namjerno ili zbog neke vrste kvara. Nadodaju i kako točna lokacija pada nije navedena u Starovojtovoj objavi, ali i da ne mogu sa sigurnošću reći je li doista riječ o ukrajinskom dronu, iako se to čini vrlo vjerojatnim.

Američki portal podsjeća da su ukrajinski Tu-143 već bili uključeni u rusko-ukrajinski rat, a prema tvrdnjama Moskve jedan primjerak oborili su ruski sustavi protuzračne obrane iznad Ukrajine u travnju. Je li u utorak srušeni Tu-143 bio u izviđačkoj ili udarnoj misiji i je li njezina prisutnost trebala pokrenuti ili zbuniti ruske sustave protuzračne obrane tek treba otkriti, premda je u ovom slučaju istina podložna manipulacijama.

Lociranje ili mamljenje Rusa

Tu-143 naziva Reis, što na ruskom znači let, razvijen je tijekom Hladnog rata kao i Tu-141 i to za taktičke izviđačke misije snimanja neprijateljskog terena i položaja putem optičkih kamera, a kasnije i televizijskim kamerama i infracrvenim senzorima. Prema nekim informacijama, Ukrajinci koriste Tu-143 i Tu-141 za lociranje ruskih zemaljskih protuzračnih sustava kako bi ih ukrajinski zrakoplovi mogli izbjeći ili napadnuti. Također, postoji mogućnost da Ukrajinci koriste te dronove kao mamac za pokrivanje ukrajinskog napada na ruski teritorij.

U prošlosti je bilo nepotvrđenih izvještaja o napadima ukrajinskih jurišnih helikoptera Mi-24 Hind na infrastrukturu na ruskoj strani granice, dok je jedan dron 'samoubojica' napao rusko naftno postrojenje. Zatim postoji mogućnost da je ovih dana oboreni Tu-143 bio angažiran u nekoj vrsti udarne misije, što se čini najvjerojatnijim objašnjenjem. Iako nema konačne ukrajinske potvrde da su Tu-141 i Tu-143 prilagođeni kao jednosmjerne udarne bespilotne letjelice, na ovakav zaključak navode rezultati istrage u Hrvatskoj koja je ustvrdila da je Tu-141 koji je pao na Zagreb nosio nekakvu bojnu glavu.

Primitivan, ali funkcionalan

Kao primitivna krstareća raketa, Tu-143 bi doista mogao poslužiti kao funkcionalno oružje za odmazdu usmjereno na gađanje ruske vojske i ruske infrastrukture iza vlastitih linija. S dometom od oko 200 kilometara, u usporedbi s otprilike 1046 kilometara za veći Tu-141, Tu-143 može letjeti u jednosmjernim misijama kako bi pogodio ruske ciljeve bliže ukrajinskoj granici, uključujući mogućnost napada na znatni dio Kurske oblasti, ako se lansira tik uz granicu. Iako nisu iznimno precizni, ovi dronovi zasigurno mogu poslužiti kao projektili za napad na veći objekt ili infrastrukturni cilj.

Čini se da je napad ove vrste u skladu sa sve većim izvješćima o ukrajinskoj aktivnosti izvan njezinih granica. Nedavni izvještaj objavljen u londonskom The Timesu opisuje kako su vojnici iz Šaman bojne, nadimak koji je dobio ukrajinski 10. odred specijalnih snaga, sudjelovali u prekograničnim sabotažnim misijama. Valja podsjetiti i kako su pojedine infrastrukture unutar Rusije u posljednje vrijeme bile izložene neobjašnjivim eksplozijama i požarima.

Inače, Tu-143 koristila je Sirija u izviđačkim misijama nad Izraelom i Libanonom tijekom Libanonskog rata 1982. godine, kao i sovjetske snage u Afganistanu. Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća izrađeno je ukupno 950 komada, a do danas su se zadržali u naoružanjima Rusije, Ukrajine, Sjeverne Koreje, Sirije i Bjelorusije.