Dobar dio prvog nastavka 'Top Guna' iz 1986. godine, a sudeći prema objavljenim foršpanima, i značajan dio vjerojatno najiščekivanijeg filma desetljeća, odvija se u pilotskoj školi nastaloj krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, na vrhuncu Vijetnamskog rata. Vrh američke ratne mornarice je, naime, bio zabrinut zbog gubitaka svog zrakoplovstva u srazu sa sjevernovijetnamskim MiG-ovima pa je pokrenuo svojevrsnu istragu kojom bi utvrdio u čemu je problem.

Istraga pod vodstvom satnika Franka Aulta zaključila je u svojem izvješću službenog naziva 'Pregled sposobnosti raketnog sustava zrak-zrak' da problem, uz česte kvarove oružanih sustava, proizlazi iz neadekvatne obuke posada mornaričkih palubnih lovaca pri manevriranju tijekom zračne borbe. Izvješće o problemima, koji su doveli do neprihvatljivog omjera zračnih pobjeda od 2,5 naprema 1 u korist američkih lovaca, posebno su pozdravili piloti palubnih lovaca tipa F-8 Crusader koji su štitili jurišnike pri bombardiranju položaja Ho Ši Minove vojske.

Piloti Crusadera su, naime, lobirali za dodatnu obuku još od početka opsežne operacije 'Rolling Thunder', pokrenute 1965. radi uništavanja opskrbnih putova u južnom dijelu Sjevernog Vijetnama, a koja se pokazala neučinkovitom, pa je prekinuta pod pritiskom američke javnosti zbog neselektivnog bombardiranja civila. Neugodna iskustva pilota F-8 u zračnim dvobojima sa sjevernovijetnamskim MiG-17 i MiG- 21 našla su se u upozoravajućem izvješću pa je kapetan Ault preporučio zapovjedništvu ratne mornarice da u mornaričkoj bazi Miramar kod San Diega osnuje svojevrsno središte izvrsnosti u kojem bi se obučavali piloti palubnih lovaca te bi se po završetku školovanja vraćali u svoje operativne postrojbe kao diplomirani instruktori manje iskusnim kolegama.

Sjedište u ukradenoj prikolici

Aultova preporuka naišla je na plodno tlo kod šefa pomorskih operacija u Vijetnamskom ratu, admirala Thomasa Hinmana Moorera te je 1969. donio odluku o osnivanju škole naziva United States Navy Fighter Weapons School, a koja je globalno poznata pod nazivom Top Gun.

Počeci danas najpoznatije škole za naprednu obuku mornaričkih i marinskih pilota bili su skromni. Zapovjedništvo ratne mornarice odabralo je osam pilota lovaca F-4 Phantom II, korištenih za obranu flote, te obavještajnog časnika i oni su od nule izgradili nastavni plan buduće prestižne škole. Kako bi podržali ambicioznu ideju, osam pilota iz mornaričke eskadrile VF-121 Pacemaker posudilo je avione od svoje matične postrojbe i drugih eskadrila iz baze Miramar, a kao prvo sjedište poslužila im je navodno ukradena modularna prikolica.

Prema neslužbenom statutu škole, svrha eksperimentalne postrojbe bila je obučavanje lovačkih posada na diplomskoj razini u svim aspektima zračne borbe, uključujući taktiku, tehniku, postupke i doktrinu. Vizija i misija škole pak bile su i ostale izgraditi jezgru posebno obrazovanih i obučenih pilota i operatera presretačkog radara, a koji, uz vještinu manevriranja u zraku, odlično poznaju složene sustave naoružanja i koriste njihove operativne mogućnosti.

Kroničari institucije Top Gun ističu da je odabir prvih osam instruktora bio najbitniji element uspjeha škole jer osrednji instruktori nisu bili u stanju zadržati pozornost talentiranih učenika. Svaki od prve osmorice nastavnika držao je posebnu katedru, od borbenog letenja i taktike zračne borbe do poznavanja oružanih sustava i otklanjanja neprijateljskih prijetnji, dok je obavještajni časnik upućivao učenike u tajne neprijateljskih aviona i taktiku protivničkih pilota. Radi ispravljanja mogućih pogrešaka predavanja instruktora bila su pod paskom tzv. odbora za ubojstva koji je ukazivao na manjkave koncepte u prezentacijama instruktora, a ta praksa zadržala se do današnjih dana.

Neprijatelja glumio agilni lovac kakav je htjela i Jugoslavija

Zračne posade odabrane za pohađanje škole izabrane su među postrojbama s prve crte bojišnice, a nakon diplomiranja piloti i operateri radara vraćali bi se u matične eskadrile kako bi prenijeli kolegama ono što su naučili. Time bi zapravo i sami postali instruktori.

Škola je u početku koristila lake palubne jurišnike A-4 Skyhawk i supersonične školske avione iz flote ratnog zrakoplovstva tipa T-38 Talon kako bi simulirali letne karakteristike sjevernovijetnamskih MiG-ova 17 i MiG-ova 21. Agilni A-4 služio je ratnoj mornarici i marinskom korpusu kao frontovski lovac - bombarder, a na jednom takvom iznad Hanoja oboren je nekadašnji republikanski kandidat za američkog predsjednika John McCain, završivši potom sedam godina u logoru za ratne zarobljenike. A-4 je za potrebe škole glumio MiG-17 dok je brži T-38 imao ulogu supersoničnog MiG-a 21.

Jedno vrijeme školi su se pridružili i mornarički jurišnici A-6 Intruder te presretači američkog ratnog zrakoplovstva tipa F-106 Delta Dart, ali samo kada bi bili dostupni. Kasnije su neprijateljske avione glumili višenamjenski izraelski borbeni avioni tipa Kfir, nastali po uzoru na francuski Mirage 5, te lovci F-16 posuđeni iz ratnog zrakoplovstva, dok je T-38 zamijenjen agilnim lovcima tipa F-5E i F-5F Tiger II. Ove potonje početkom 80-ih testiralo je ratno zrakoplovstvo bivše Jugoslavije te se na koncu ipak odlučilo za sovjetski MiG-29 zbog kontinuiteta korištenja MiG-a 21.

Tijekom zastoja u kampanji bombardiranja Sjevernog Vijetnama, od 1968. do ranih 70-ih godina, Top Gun se u potpunosti afirmirao kao centar izvrsnosti u doktrini, taktici i obuci posada, a nakon što su se borbene aktivnosti iznad Sjevernog Vijetnama obnovile, većina posada mornaričkih eskadrila imala je diplomu te prestižne škole. Prema navodima Pentagona, rezultati su bili zapanjujuće dobri pa je omjer rušenja i gubitaka porastao s 2,5 naprema 1 na nevjerojatnih 12,5 naprema 1 u korist američke mornarice (USN). Istovremeno, američko ratno zrakoplovstvo (USAF) gomilalo je gubitke sve dok nije implementiralo sličan program obuke pod nazivom Red Flag.

Uvježbavanje sukoba na avionima MiG-29 i Su-27

Uspjeh mornaričkih i marinskih pilota u borbama iznad Sjevernog Vijetnama i Laosa osnažio je status škole pa je ona 1972. postala zasebno financirana postrojba s vlastitim zapovjedništvom, dodijeljenim zrakoplovima, pratećim osobljem i infrastrukturnim budžetom. Zanimljivo, prvi američki asovi Vijetnamskog rata, Randy Duke Cunningham i William Willy Irish Driscoll, nisu prošli službenu obuku za diplomu Top Guna, ali su tijekom napredne obuke letjeli protiv instruktora te škole.

Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su uvođenje palubnih lovaca F-14 Tomcat, korištenih u prvom nastavku filma, te F/A-18 Hornet, u kojima Maverick i društvo lete u nastavku. Tomcat je bio relativno uspješan lovac, a prodan je Irancima još dok su Amerikanci surađivali sa šahom Rezom Pahlavijem prije nego što je pobjegao pred Islamskom revolucijom, a bio je i klimatiziran, pa su se piloti manje znojili nego što je to prikazano u prvom nastavku filma. F/A-18 je avion odličnih manevarskih sposobnosti, ali nešto manjeg doleta, pa je ta slabost kasnije ispravljena na novoj verziji nazvanoj Super Hornet.

Oba zrakoplova korištena su i još uvijek se koriste kao primarni borbeni avioni studentske flote, a instruktori Top Guna zadržali su svoje A-4 i F-5, ali i dodali F-16 Fighting Falcon kako bi bolje simulirao prijetnju koju predstavljaju novi sovjetski lovci 4. generacije MiG-29 i Su-27. Međutim za to posebno dizajnirani F-16N bilježio je konstruktorske pogreške na trupu, pa je povučen kao nastavno pomagalo.

Agresori u egzotičnim bojama

Zbog kraja Hladnog rata 1990-ih nastavni plan Top Guna modificiran je kako bi uključio veći naglasak na udarnu misiju zrak-zemlja kao rezultat proširenja višenamjenskih zadataka F-14 i F/A -18. Osim toga, Top Gun je povukao svoje A-4 i F-5 u korist F-16 i F/A-18 u tzv. agresorskoj eskadrili. Sredinom 90-ih, točnije 1996., škola je integrirana u Borbeno-razvojno središte mornaričkog zrakoplovstva (NAWDC), čije se sjedište i obučni centar nalaze u mornaričkoj bazi Fallon u saveznoj državi Nevadi.

Početkom 2000-ih mornarica je uvela 14 primjeraka F-16 u verzijama A i B, izvorno namijenjenih Pakistanu prije nego što su stavljeni pod embargo. Njima danas upravlja Napadno-borbeno središte (NSAWC) za obuku protivnika, a oslikani su egzotičnim shemama. Treba reći da je program Top Gun uvršten 2011. u Međunarodnu zračnu i svemirsku kuću slavnih, a za potrebe mornaričkih i marinskih pilota produžio je obuku na devet tjedana, što je gotovo za pola više od izvornih četiri tjedna obuke, koliko se provodila 70-ih.

Današnja diplomska razina, koja iz razumljivih razloga nije priznata u nacionalnom obrazovnom programu, uključuje osamdeset sati predavanja i 25 letova u kojima se studenti sukobljavaju s instruktorima iznad američke pustinje Black Rock. Studenti koji to polože, osim podučavanja kolega iz eskadrile, mogu konkurirati za nastavnike Top Guna, no to polazi za rukom tek najboljima među najboljima od njih.