Ruski agresor tvrdi da je osvojio Mikolajiv, važan grad na putu za Odesu, strateški važnu točku za Kremlj. Ukrajina bi padom Odese izgubila izlaz na Crno more kojim prolazi najveći dio ukrajinskog uvoza i izvoza. Pedesetak kilometara od Odese nalazi se Pridnjestrovlje, samoproglašena proruska država koja se nakon kratkotrajnog rata 1992. odcijepila od Moldavije. U toj međunarodno nepriznatoj državi stacionirano je oko 1500 vojnika iz Operativne grupe ruskih snaga koja podupire pridnjestrovsku vojsku. Analizirali smo snagu te vojske, a otkrivamo i može li ona pomoći ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u njegovoj namjeri da u potpunosti zavlada ukrajinskom obalom Crnog mora
Nazočnost ruske vojske u Pridnjestrovlju datira iz 80-godina prošlog stoljeća, kada je sjedište tadašnje sovjetske 14. gardijske armije, kao jedine formacije Odeškog vojnog okruga, preseljeno iz moldavskog glavnog grada Kišinjeva u Tiraspol, danas smatranim prijestolnicom nepriznatog Pridnjestrovlja. Egzistiranje te paradržave uvelike ovisi o prisutnosti ruske vojske premda je Moskva nije službeno priznala, ali je otvoreno podržava.
vezane vijesti
Sporno područje Pridnjestrovlja s nekih 40 posto naseljavaju Moldavci dok ostatak stanovništva u podjednakom postotku čine Ukrajinci i Rusi te su za nekadašnjeg Sovjetskog Saveza činili jezgru tadašnjeg komunističkog sustava. Suočeni s padom komunizma, raspadom SSSR-a i moldavskim nacionalnim pokretom, pridnjestrovski moćnici su vođeni osobnim interesima došli u sukob s vlastima u Kišinjevu.
Navodni povod za sukob širih razmjera bio je jezični zakon prema kojem službeni jezik postaje rumunjski s latiničnim pismom, a ruski jezik i ćirilično pismo proglašeni su jezikom drugog reda i lokalnog značenja. Jezični zakon izazvao je radničke štrajkove na istočnoj strani rijeke Dnjestar jer tamošnja nemoldavska većina nije poznavala rumunjski jezik ni latinično pismo.
Sveprisutna ruska 14. gardijska armija
Nakon što je Kišinjev u lipnju 1990. proglasio neovisnost vlasti u Tiraspolu uzvratile su proglašenjem Autonomne republike Pridnjestrovlje. Iste godine u studenom započinju borbe u gradu Dubasariju, na koji su pravo polagale obje strane, a sukobi širokih razmjera razbuktali su se početkom ožujka 1992. godine. Tijekom borbi pokazalo se da moldavske vlasti nemaju snage uspostaviti kontrolu nad odmetnutim Pridnjestrovljem i u tome je ključnu ulogu odigrala ruska 14. gardijska armija pod zapovjedništvom generala Jakovljeva, a on je preuzeo nadzor i nad pridnjestrovskim snagama.
Jakovljev se vrlo brzo preusmjerio na zapovijedanje isključivo nad pridnjestrovskom paravojskom, a njegovo mjesto zauzeo je ruski general Jurij Netkačev, neuspješno se trudeći posredovati između zaraćenih strana. Stoga na teren dolazi general Aleksandar Lebed te je započeo dvotjednu bitku okončanu opsežnim topničkim napadom na moldavske snage u šumi blizu grada Bendera na zapadnoj obali Dnjestra. Taj napad doveo je do strateške rusko-pridnjestrovske pobjede nad Moldavcima, što je rezultirala stvaranjem okupacijske zone istočno od Dnjestra pod kontrolom Moskve.
U međuvremenu su ruski predsjednik Boris Jeljcin i njegov moldavski kolega Mircea Snegura, nakon nekoliko propalih pregovora, potpisali prekid vatre, a u Pridnjestrovlje su poslane mirovne snage koje su činili većinom ruski vojnici potpomognuti nekolicinom moldavskih, pridnjestrovskih i ukrajinskih mirovnjaka. Iako oružanog sukoba na obalama Dnjestra nema gotovo 30 godina, ruska vojska je nakon proglašenja primirja naglasila da će ostati u tom području do svršetka neprijateljstava.
Selo s 22.000 tona streljiva
Broj ruskih vojnika iz 14. gardijske armije u Pridnjestrovlju iznosi oko 1500, a glavna im je zadaća čuvanje velikih vojnih skladišta u selu Cobasna, u kojima se nalazi oko 22.000 tona streljiva zaostalog još iz doba Sovjetskog Saveza. Nakon zahlađenja odnosa između Moskve i Kijeva 2014., rotacija ruskih vojnika u Pridnjestrovlju postala je nemoguća jer Ukrajina nije dopuštala prelazak preko svog teritorija. Moskva je odgovorila protumjerama pa je 220.000 stanovnika dobilo rusko državljanstvo, a rotacija vojnika više nije bila potrebna jer Rusi novače vojnike među domicilnim stanovništvom.
Pridnjestrovska vlada 2016. donijela je zakon koji kažnjava svako kritiziranje Operativne grupe ruskih snaga zatvorskom kaznom u trajanju od tri do sedam godina, a pripadnici te ruske vojne skupine redovno sudjeluju u povorci povodom Dana pobjede kako bi dodatno izazivali tenzije između Tiraspola i Kišinjeva. Opća skupština UN-a 2018. usvojila je rezoluciju kojom je pozvala Moskvu da bezuvjetno i bez odgode povuče svoje trupe i naoružanje s teritorija Moldavije, a nastavlja s tim zahtjevom i danas. U veljači ove godine, netom prije ruske invazije na Ukrajinu, pojavile su se tvrdnje ukrajinskih obavještajnih službi da Moskva priprema montirane provokacije protiv ruskih vojnika u Pridnjestrovlju kako bi stvorila izgovor za invaziju na Ukrajinu.
Putin je u međuvremenu pokrenuo agresiju na Ukrajinu bez potrebe za izazivanjem sukoba u toj odmetnutoj paradržavi pod njegovom kontrolom, a kako se ruska invazija sve više približava Odesi, brojni analitičari ukazuju na to da bi u okupaciji južne Ukrajine mogle pripomoći i pridnjestrovske snage iako je tamošnji predsjednik Vadim Krasnoselski suzdržan po pitanju ruske invazije. Krasnoselski je osudio ukrajinsku vladu zbog zatvaranja granice s Pridnjestrovljem tvrdeći da je taj potez otežao pronalazak utočišta ukrajinskim izbjeglicama. Uz to, ustvrdio je da će Pridnjestrovlje ostati stabilno te da neće biti uvedeno izvanredno stanje.
Antikvitetno naoružanje
Prema dostupnim podacima, pridnjestrovska vojska u potpunosti je naoružana opremom koja potječe iz sovjetskog doba. Udarnu snagu čini 18 tenkova T-64BV, 15 borbenih vozila pješaštva BMP-1 i BMP-2 te tridesetak oklopnih vozila BTR-60. Tu je i sedamdesetak ostalih lakih amfibijskih oklopnih vozila, poput višenamjenskih gusjeničara MT-LB i GT-MU, te 'antikno' višenamjensko vozilo BTRG-127, poznato kao Bumbar. Logističku okosnicu čine sovjetski kamioni Ural-375, GAZ-66 i Zil-131.
Raketno topništvo važan je segment pridnjestrovske vojske s obzirom na ograničen broj konvencionalnog topništva u njezinu sastavu. Pridnjestrovlje ima sovjetske višecijevne lansere raketa tipa BM-21 Grad kalibra 122 milimetra te raketne bacače istog kalibra tamošnje proizvodnje tipa Pribor-1 i Pribor-2 s 20, odnosno 48 cijevi. Prema nekim informacijama, u Pridnjestrovlju se proizvode izviđačke bespilotne letjelice koje su se, s Priborom-2, koristile u vježbama za povećanje preciznosti raketnog topništva.
Pridnjestrovlje ima i nešto polovnih sovjetskih minobacača M43 kalibra 160 milimetara nabavljenih iz Rumunjske, a zračne snage čine jedan helikopter Mi-2 te jedan Mi-8. Iako skromne po tehnici i broju pripadnika, ove snage mogu pomoći glavnini ruskih invazijskih snaga u logistici i pozadinskom osiguranju. Hoće li do toga i doći, znat će se u nadolazećim danima jer će Putin pod svaku cijenu nastojati spojiti odmetnute regije Doneck i Luhansk s krajnjim jugom Ukrajine, na tom putu najveća je prepreka Odesa.
