Čelnici američkog ratnog zrakoplovstva povezuju svoj strah za sudbinu novog bombardera s prestankom rada federalne vlade, a prema ocjenama vojnih dužnosnika, čak i pri najpovoljnijem razvoju događaja program konstrukcije supersoničnog bombardera dugog doleta nove generacije ozbiljno će biti usporen.

Iako je bilo planirano da prvi bombarderi B-21 budu spremni za prve letove sredinom 2020-ih godina, novi rokovi će najvjerojatnije biti pomaknuti.

Prema riječima podtajnika za ratno zrakoplovstvo Matthewa Donovana, problemi s financiranjem mogu početi već u travnju ove godine.

Podsjetimo, tvrtka Northrop Grumman još je 2015. godine dobila ugovor za sklapanje strateškog bombardera B-21, pri čemu se američko ratno zrakoplovstvo obavezalo da će kupiti najmanje 100 primjeraka.

Američka pak federalna vlada prekinula je realizaciju tog, ali i cijelog niza drugih projekata 20. siječnja ove godine zbog neusvajanja proračuna. Republikanci i demokrati se, naime, nisu mogli dogovoriti o nizu parametara, uključujući mjere o imigraciji. Od početka fiskalne godine privremeni proračuni su se usvajali već treći put, ali ovog puta nesuglasice nisu dozvolile da se na vrijeme završe pregovori.

Bombarder B-21 trebao bi postati nasljednik čuvenog B-2, a dobio je ime Raider po proslavljenoj misiji koju je predvodio zapovjednik zračnih snaga iz Drugog svjetskog rata, general James Doolittle.

Dođe li do realizacije projekta, cijena bombardera trebala bi iznositi oko 550 milijuna dolara po komadu, a koncept koji bi trebao biti primijenjen na novom avionu je konstruiranje najnovije generacije stealth letjelice koja je sposobna izbjegavati praćenje i angažiranje radarskih tehnologija.

Glavni aduti novog bombardera, smatraju konstruktori, trebali bi biti povećana brzina, senzori dugog dometa i poboljšane manevarske sposobnosti, a sam avion trebao bi biti obložen slojem upijajućeg materijala debelim čak 60 centimetara kako bi bio što nevidljiviji.

Prema najavama, bombarder bi trebao biti opremljen moćnim uređajima za elektronički napad koji omogućuje svladavanje niskofrekventnih radara što funkcioniraju u VHF opsegu i koje je gotovo nemoguće obmanuti samim oblikom letjelice i upijajućim materijalima.