Uspješno testiranje projektila SiAW obznanila je na svojim internetskim stranicama zračna baza Eglin, otkrivši da je za ispitivanje korišten borbeni avion F-16C iz 40. letno-testne eskadrile. Lovac je pritom letio sa simulatorom projektila za ispitivanje aerodinamičkih karakteristika i ispravnog odvajanja projektila.

Probni piloti iz baze u Floridi dodaju i da je riječ o testovima koji su početni koraci razvoja nove taktičke rakete dizajnirane za precizne udare velikom brzinom na različite mete, uključujući one u pokretu. Pentagon i vojni analitičari podjednako smatraju da će isporuka novog sustava SiAW biti još jedan važan korak naprijed u tekućem razvoju posebno kritične komponente budućeg arsenala USAF-a.

Projekt novog projektila SiAW pokrenut je 2022. godine, kada je američko ministarstvo obrane u jeku eskalirajuće ukrajinske i trajno žareće indopacifičke krize shvatilo da mu u arsenalu nedostaje precizan projektil zrak-zemlja koji uništava visokovrijedne, ali i pokretne ciljeve. Odmah je započet projekt razvoja u kojem su svojim idejama sudjelovali L3Harris Technologies, Lockheed Martin i Northrop Grumman.

Potonji je ponudio najbolje rješenje te mu je dodijeljen ugovor u vrijednosti od 705 milijuna dolara za razvoj i testiranje SiAW-a, najkasnije do sredine 2027. godine. Prema nekim napisima, Pentagonov ključni zahtjev pri dodjeli ugovora bio je stvoriti oružje sposobno napasti u prisutnosti moćne neprijateljske protuzračne obrane.

Traži se i hipersonična brzina

Valja reći da je Lockheed Martin, prije ispadanja iz natječaja za SiAW, najavio da će njegov projektil Maco biti sposoban postizati hipersonične brzine, no još uvijek nije poznato je li i to svojstvo bilo jedno od traženih uvjeta. Važno je podsjetiti i na to da projektili koji postižu supersonične brzine stvaraju poteškoće standardnim sustavima protuzračne obrane pri presretanju.

SiAW se temelji na naprednoj proturadijacijskoj raketi proširenog dometa AARGM-ER tipa AGM-88G, a koju koristi američka ratna mornarica. Iako domet novog projektila nije službeno objavljen, može se okvirno procijeniti na temelju karakteristika izvornika, a on iznosi oko 300 kilometara. Riječ je o nešto kraćem dometu jer je predviđeno da se ispaljuje nakon proboja prvog lanca protuzračne obrane.

Poznato je i to da će projektil imati novi sustav navođenja sposoban za traženje i gađanje pokretnih ciljeva. Za to je zaslužan infracrveni sustav samonavođenja osiguravajući precizno zahvaćanje cilja u završnoj fazi leta.

Projektil je prvenstveno dizajniran za napad na protuzračnu obranu i ciljeve visoke vrijednosti kao što su zapovjedno-kontrolna mjesta, lanseri projektila zemlja-zemlja, protusatelitski sustavi i sustavi za ometanje GPS-a. Također, zamišljen je za mobilne ciljeve poput lansera balističkih projektila koji doživljavaju procvat u brojnim vojnim silama. Uz to, SiAW bi trebao uništavati lansere krstarećih i protubrodskih projektila, što je posebno važno u kontekstu indopacifičke regije.

Čuvar operativne zone

Planirano je da se SiAW najprije integrira s borbenim lovcem F-35A jer USAF najviše očekuje od te letjelice u nekim budućim sukobima. Prema zamislima inženjera Northrop Grummana, SiAW bi trebao biti smješten u unutarnjim spremnicima F-35A, što bi posebno trebalo doći do izražaja u misijama koje iziskuju stealth sposobnosti aviona. Isto tako, F-35 u inačici A i C moći će istovremeno nositi i AARGM-ER.

Najavljeno je i da će se SiAW u budućnosti integrirati s višenamjenskim lovcima F-15E, bombarderima B-21 Raider i različitim dronovima, a ratna mornarica i Marinski zbor koristit će ga na svojim palubnim lovcima F/A-18 Superhornet. Zračne snage rekle su da je cilj da SiAW bude dio arsenala drugih neodređenih naprednih zrakoplova u budućnosti. Treba podsjetiti da je USAF radio na nabavi novog stealth lovca šeste generacije u sklopu svoje inicijative Zračne dominacije sljedeće generacije (NGAD), ali budućnost tog programa sve je neizvjesnija.

Analitičari ocjenjuju da SiAW nudi borbene sposobnosti relevantne za trenutni fokus američke vojske na pripreme zbog potencijalnog sukoba visoke razine s Kinom. Peking je već otprije poduzeo značajna ulaganja u razvoj kineske Narodnooslobodilačke vojske, osobito u domeni dalekometne protuzračne obrane, protubrodskih i elektroničkih sposobnosti.

Pored toga, budući projektil mogao bi se iskoristiti protiv suparnika koji namjeravaju prekinuti povijesnu američku dominaciju u svemirskim sposobnostima. Sveukupno, imati sposobnost za suzbijanje i uništavanje bilo kakvog protivničkog pokušaja ulaska u operativnu zonu, i to brzo i učinkovito, bit će ključno za uspjeh u bilo kojem sukobu srednjeg i visokog intenziteta na Indopacifiku.