Odmah po detonaciji, pojavio se dim koji je nastao kada se prilikom ekplozije zapalio dio cerade kojom je bio zaštićen vrh tornja.

Odvajanje je počelo nekoliko minuta kasnije kada su dronovi provjerili da je detonacijom učinjen pravilan rez kako bi se dio sjevernog tornja mogao spusititi u komadu.

Pola sata kasnije toranj visok 13 i pol metara i težak 30 tona sigurno je spušten na tlo.

Katedralni toranj je odvojen između 72. i 73. reda, skinula ga je dizalica od 500 tona, a druga dizalica obuhvatila je cijeli zvonik i spustita ga u jednom komadu. Veliki dio posla odradili su i alpinisti koij prethodno su sajlama povezali vrh tornja s dizalicom. Načelnik Stožera inženjerijske pukovnije Hrvatske vojske Miroslav Car vodio je četveročlanu ekipu koja je postavila ekploziv, ukupne količine od 580 grama u prethodno izbušene minske mikro bušotine

Kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren najavio je još 1. travnja da će se skinuti vrh oštećenoga sjevernog tornja katedrale kako bi se otklonila opasnost od rušenja. Objasnio je tada da su, nakon što su dobili snimke o stanju oštećenja, okupili statičare i vidjeli da je "daleko manja šteta da se dio sjevernoga tornja skine nego da padne i pitamo se hoćemo li imati katedralu".

Kako je rekao, oba su tornja na istoj koti, a ovaj je jaki potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb, pokazao gdje je slaba točka tornjeva koje je projektirao Hermann Bolle.