Mnogo je razloga zbog kojih glavni projektant hrvatskog političkog sustava Vladimir Šeksnije zaslužio predsjedavati parlamentom, ali razlog zbog kojega je njegov daljnji opstanak na toj dužnosti posve nepodnošljiv je bestijalni verbalni napad na slobodu mišljenja i govora s kakvim se nismo suočili još od vremena Franje Tuđmana

U intervjuu marginalnom desnom tjedniku Hrvatski list, Šeks je iskazao svu silinu svoje paranoje - u njegovim halucinacijama novinari hrvatskih medija su psi, hijene i pirane, izlaze iz podzemlja kao državni neprijatelji, odnosno mračni suradnici stranih tajnih službi. A sve to postaju samo zato što propituju djelovanje jednog od najmoćnijih političara u posljednjih 20 godina, napose njegovu moguću ulogu u ratnim zločinima i nedjelima, odnosno njegovu ključnu ulogu u potpunom razaranju domaćeg pravosuđa.

Jedva da je prošlo pola godine od Šeksovog ispada u kojem je bulaznio da je Hrvatska suočena s petokolonaškim 'udruženim zlotvornim pothvatom koji želi promijeniti prošlost' - samo zato što se u slučaju Ive Sanadera otvorilo i pitanje treba li istražiti i cijeli vrh HDZ-a i njihove ukupne financije, a već smo se morali suočiti s novom nekontroliranom eksplozijom bijesa.

Činjenica da je jedini preživjeli barakaš na visokoj državnoj dužnosti i da je dosad bio nedodirljiva siva eminencija svih hrvatskih vlasti, kod Šeksa je, logično, proizvela uvjerenje da je on utjelovljenje, lučonoša mlade hrvatske državnosti i da njega nitko nikad neće smjeti dirati. Na ključna mjesta postavio je svoje ljude, hrvatski politički sustav, konkretnije represivno-pravosudni dio sustava (od tajnih službi do Ustavnog suda), manje-više je Šeksova kadrovska mreža, pa nimalo ne čudi što se usudi tako brutalno obrušavati na svoje kritičare. Pritom treba imati u vidu da su novinari i jedini koji se Šeksa u ovoj zemlji uopće imaju petlje zbiljski propitivati i kritizirati.

Opozicija se nikad nije imala odvažnosti dirati u svetog Šeksa, pa se to ne usuđuje činiti ni danas, premda je godina 2011. i Hrvatska stoji na pragu Europske unije, a mi za potpredsjednika parlamenta imamo silnika izmijenjene percepcije za kojeg su novinari pirane, psi, hijene, unutarnji i vanjski neprijatelji. Umjesto da ga odmah pozovu na neopozivu ostavku, zastupnici tzv. opozicije Šeksa pozivaju tek da se odmori jer su mu 'popustili živci'.

Iako je već svima jasno da Vladimir Šeks i njemu slični neće moći izbjeći skori odlazak u ropotarnicu povijesti, mislimo li doista u Bruxellesu na vrijeme dobiti zeleno svjetlo za poglavlje 23, očito je strah opozicije od njegove mreže - kod jednih ili želja/namjera da se nad tom prevažnom i prejakom mrežom preotme kontrola – kod drugih jača od poriva da se doista bore za vladavinu prava i osnovna demokratska načela u Hrvatica i Hrvata