Premda je raketa namijenjena za ispaljivanje iz aviona kakve Ukrajina zasad nema u svojem ratnom zrakoplovstvu, moguće je da se ona integrira u već postojeći kopneni sustav protuzračne obrane.

Američko ministarstvo obrane najavilo je ovih dana da u Ukrajinu šalje četiri vrste protuzračnih projektila namijenjenih za obaranje prijetnji iz zraka, među kojima je i onaj zrak-zrak tipa AIM-7 Sparrow (vrabac). Uz AIM-7, pošiljku čine rakete Patriot, koje mogu gađati avione ili krstareće rakete, prenosivi Stingeri, koji su korisni protiv niskoletećih ciljeva poput jurišnih helikoptera, te sustavi Avenger, zapravo višestruki lanseri Stingera postavljeni na stražnju stranu Humveeja.

Američki ministar obrane Lloyd J. Austin pojasnio je da su sustavi kopnene protuzračne obrane trenutno najhitniji zahtjevi Kijeva. Dodao je da rusko intenziviranje bombardiranja ukrajinskih gradova naglašava potrebu za jačom i slojevitijom arhitekturom zračne obrane te da će Pentagonova kontaktna skupina nastaviti snažno raditi da bi pomogla Ukrajini u obrani neba.

Sustavi zemaljske protuzračne obrane tipa Patriot, Stinger i Avenger imaju smisla u ukrajinskim zahtjevima za oružjem, no raketa AIM-7 traži avione za lansiranje. Iako je nedavno otkriveno da su Ukrajinci uspješno modificirali svoje jurišnike Su-24 za lansiranje zapadnih projektila, AIM-7 se nikako ne može integrirati u postojeću flotu ukrajinskih borbenih aviona jer mora komunicirati s otprije ugrađenom elektroničkom opremom.

Valja podsjetiti da se ovog svibnja, nekoliko mjeseci nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zatražio od Zapada topništvo, tenkove, projektile Patriot i lovce F-16, administracija američkog predsjednika Joea Bidena pridružila europskoj koaliciji za isporuku Ukrajini tih široko rasprostranjenih aviona, sposobnih ispaljivati AIM-7.

Zračna presretna raketa AIM-7 Sparrow je poluaktivni radarski navođen srednjedometni projektil nastao 1940-ih godina. Prva pošiljka stigla je u američko ratno zrakoplovstvo još 1958. godine, a dobili su ih i palubni lovci američke ratne mornarice te Marinskog zbora. Kasnije su postale sastavni dio brojnih ratnih zrakoplovstava, među kojima su talijansko, španjolsko, britansko, švedsko, tursko, grčko, saudijsko, japansko, kanadsko, australsko, izraelsko, južnokorejsko, singapursko, malezijsko, pakistansko, iračko, iransko, egipatsko, jordansko, kuvajtsko, pa čak i kinesko s domaćom kopijom talijanske inačice 'vrapca' pod nazivom Aspide.

AIM-7 i njegovi derivati bili su glavni projektili zrak-zrak izvan vizualnog dometa (BVR) u zapadnim zemljama sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. I dalje su u službi, iako se postupno ukidaju i prepuštaju mjesto naprednijem modelu AIM-120 (AMRAAM), o kojem je tportal već pisao.

Rana inačica AIM-7 bila je prvenstveno namijenjena za uporabu protiv većih ciljeva, posebice klipnih bombardera, i imala je brojna operativna ograničenja u drugim namjenama. Raketa je koristila sustav navođenja prema snopu, u kojem bi radar fiksirao cilj, dok bi projektil letio duž radarske zrake. Ta staza fiksnog snopa značila je da pilot mora držati svoj avion i radar usmjerene na istoj putanji kao i kad bi pucali iz topova i strojnica. Za slučaj da je meta bio bombarder, projektil bi uspješno odradio misiju, no u slučaju da je protivnik brzi i pokretljivi lovac, AIM-7 bi učestalo bio izbjegnut spretnim manevrom.

Osim toga, rani modeli bili su učinkoviti samo protiv ciljeva na približno istim ili većim visinama, pa je AIM-7 doživio brojne nadogradnje. Početkom 1970-ih britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo razvilo je inačicu s inverznim monopulsnim tragačem i poboljšanim motorom, poznatu kao Skyflash, dok je talijansko ratno zrakoplovstvo predstavilo već spomenuti Aspide. Oba modela imala su mogućnost ispaljivanja ciljeva ispod lovca koji je lansira, bila su otpornija na protumjere i značajno preciznija u terminalnoj fazi leta.

Ovaj osnovni koncept zatim je postao dio američkog modela M, a neki od njih kasnije su ažurirani kao model P, zadnji koji se proizvodio u SAD-u. Verzija Aspide prodana Kini rezultirala je lokalno proizvedenim projektilom PL-11 dok japansko ratno zrakoplovstvo svoje AIM-7 postupno zamjenjuje lokalno proizvedenim Mitsubishijevim AAM-4. 'Vrabac' je također korišten kao osnova za raketu zemlja-zrak, RIM-7 Sea Sparrow, koju koriste brojne mornarice za protuzračnu obranu. Ispaljuje se na maloj visini i leti izravno na cilj, iako je domet projektila u ovoj ulozi znatno smanjen zbog niže atmosfere. Postoji i nova inačica RIM-162 ESSM, veća i sposobnija od Sea Sparrowa.

Dok na bojišnicu ne stignu prijeko potrebni F-16, uloga 'vrapca' u nadolazećem paketu nije poznata. No AIM-7 bi se mogao lansirati iz protuzračnog sustava Spada 2000, kakav je Španjolska darovala Ukrajini u studenom prošle godine, a koji koristi poboljšanu inačicu zemlja-zrak Aspide Mk. 1 i Aspide 2000.

Spada 2000 je poboljšani sustav protuzračne obrane za sve vremenske uvjete za zaštitu osjetljivih lokacija na zemlji (zračne baze, luke, industrijska postrojenja, važne zgrade). Postavljanjem snažnih poluaktivnih projektila Aspide 2000 dometa 20 kilometara sprečava se protivničke avione u ispaljivanju kratkodometnih projektila, a osnovna konfiguracija sastoji se od središta za otkrivanje i taktičku operativnu kontrolu i dvije lansirne sekcije.

Lako prenosiv kamionom, vlakom ili transportnim avionom poput C-130, sustav može integrirati i koordinirati dodatne protuzračne sustave vrlo kratkog dometa (VSHORAD) i protuzračnog topništva raspoređenih unutar dometa od 10 kilometara od centra za otkrivanje. Osim toga, Spada se može povezati s arhitekturom protuzračne obrane više razine, od koje je neka još ranije dopremljena Ukrajini.