'Ona je slijepa, ona ne čuje i ne govori, ona ne staje na noge, ona je bolesna. Ne razumijem zašto je vraćaju kući', čudi se unuk Bibikale Uzbek, najstarije izbjeglice na svijetu, kojoj je švedska agencija za migracije prošloga tjedna odbila zahtjev za azil i naložila deportaciju.

Za koji tjedan Afganistanka Bibikale Uzbek navršit će 107 godina, nedavno je pretrpjela moždani udar te leži nepokretna u krevetu, ali za švedske vlasti 'životna dob sama po sebi nije razlog za zaštitu'. Starica je sa 16 članova obitelji stigla iz provincije Kunduz u Skaraborg na zapadnu obalu Švedske, probijajući se danima na leđima sina i unuka kroz pustinje, brda i šume Irana, Turske i Balkana, prošavši kroz hrvatski izbjeglički kamp Opatovac, pa preko Njemačke nastavila do konačnog cilja. Mnogobrojna obitelj Uzbek te se 2015. našla među 163.000 izbjeglica koje su u Švedskoj zatražile azil, najviše no u ijednoj drugoj europskoj zemlji po glavi stanovnika, među njima 38.000 maloljetnika pristiglih bez ijednog člana obitelji.

Šveđani su odluku o deportaciji donijeli unatoč UN-ovim izvješćima o tisućama novih raseljenih lica iz Kunduza zbog krvavih sukoba sigurnosnih snaga i talibana, unatoč podacima da je 2017. ubijeno najviše civila do sada. U trenutku kada se u kabulskoj zračnoj luci iskrcala grupa azilanata deportiranih iz Austrije i Švedske, a EU proglasio Kabul sigurnim mjestom za povratak, bomba je u tom gradu raznijela 150 civila. Zbog novonastale situacije samo su Nijemci trenutačno zaustavili masovne deportacije, ostali u Europi ne mijenjaju odluku, pa ni Šveđani.

Na drugoj strani svijeta, u nekadašnjoj Burmi a današnjem Mianmaru, teku nove rijeke izbjeglica. Od 25. kolovoza u samo dva tjedna u pogibeljni je zbjeg prema izvješću UN-a krenulo 123.000 Rohingya, pripadnika muslimanske etničke skupine iz savezne države Rakhine na sjeveru Mianmara, bježeći pred 'operacijom čišćenja' mjanmarske vojske u susjedni Bangladeš. Sukob star cijelo stoljeće malo se razbukta, malo smiri, onda opet eskalira od 2011., a najnoviji pogrom je krenuo kada je pokret otpora Rohingya (vlasti ih zovu muslimanskim militantima koji šuruju s talibanima i al-Kaidom) napao jednu lokalnu policijsku postaju i ubio 12 vojnika. Izbjeglice svjedoče o pokolju svega što se kreće, silovanju, masakru djece, zapaljivim bombama i sravnjenim selima.

Rohingya su potomci doseljenika iz današnjeg Bangladeša. U današnji Mianmar naseljavali su ih Britanci za vrijeme kolonijalne vladavine u Indiji, jer im je trebalo radnika na rižinim poljima, što domaćim budistima Arakancima nije bilo po volji. Kada su Japanci Burmu preoteli Britancima, Rohingya su iskoristili priliku i osvetili se Arakancima. Muslimani su rušili pagode, budisti džamije i tako do danas, kada su Rohingya postali narod koji nitko neće: u Mianmaru su progonjeni i nemaju pravo na državljanstvo (bez posebnih dozvola ne smiju se kretati zemljom) jer ih smatraju ilegalnim izbjeglicama iz Bangladeša, a u Bangladešu su prekobrojni i nepoželjni. Tri dana uoči napada na policijsku stanicu, i Indija je najavila da će protjerati svih 40.000 Rohingya, koliko ih je u toj zemlji potražilo utočište, jer 'stoji uz Mianmar u njegovoj borbi protiv terorizma', no ne zna se hoće li ih Indija lifrati u Mianmar ili Bangladeš.  

To bure baruta nije bilo teško zapaliti ni ovih dana, a politički analitičari kažu da iza svega, kao obično, stoje geopolitički igrači. Ako je vjerovati Dmitriju Mosjakovu s Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti, vanjski igrači koriste stoljetni sukob da potkopaju stabilnost Južne Azije, a sve zbog nafte i plina koji leži ispod rižinih polja savezne države Rakhine, nesuđene nove domovine Rohingya. Nakon otkrića golemih rezervi nafte i plina 2004., Kina je 2013. plinovodom i naftovodom povezala mianmarsku luku Kyaukphyu s kineskim gradom Kunmingom u provinciji Yunnan, a nekima to ne odgovara. E, sad...

E, sad... kad smo kod sukoba i borbe protiv terorizma, evo vijesti iz Iraka. Prošle subote Amerikanci su Iraku vratili antikni šah, vlasništvo Saddama Husseina otuđeno za vrijeme invazije 2003., obavijestilo je američko veleposlanstvo u Bagdadu svjetsku javnost o tom plemenitom činu. Šah je navodno pronašao FBI, ali ne zna se pod kojim je okolnostima stigao u SAD. Lijepo. Inače, u prvoj godini invazije iz Iračkog nacionalnog muzeja u Bagdadu pokradeno je tisuće artefakata, u prvih 36 do 48 sati nestalo je više od 1.300 objekata, a mediji su izvještavali da je odneseno sve osim zidova. Godinama poslije antikne predmete iz Saddamove ere mogli ste kupiti na američkim dražbama, piše Tribune Wire, a krijumčarenje iračkih antikviteta postalo je multimilijunska industrija kojom se financira ISIL.

Dok na jugu Azije teče egzodus Rohingya, na sjeveru Japancima nije nimalo veselo uz naporne susjede s čijeg teritorija svako malo fijuču balistički projektili, a Pjongjang maše testiranjem hidrogenske bombe. Zato je njihova nekada popularna hrvačka zvijezda Antonio Inoki (pravo ime Kanji) najavila  odlazak u Sjevernu Koreju, gdje namjerava stare prijatelje uvjeriti u to da je umjesto zveckanja oružjem pametniji razgovor. Još kao sportaš Inoki je bio izrazito popularan u carstvu Kim Jong-una, posjetivši ga tridesetak puta, te se nada da će bliski Kimovi suradnici saslušati njegove argumente. Preko sporta do mira? Antonio Inoki putuje na svoju ruku jer Japan nema diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom, dok službeni Japan poziva sve građane da tamo ne putuju kao dio jednostranih sankcija.

U blizini zajedničkog susjeda nije veselo samo Japancima, nego i Južnokorejcima, koji već neko vrijeme žive u psihozi nuklearnog napada, ali i domaćih korupcijskih skandala. Shvaća to i novi južnokorejski predsjednik Moon Jae-in, šaljući cijelu naciju od 51 milijuna stanovnika na desetodnevni kolektivni odmor početkom listopada. Vrlo neobično u zemlji kulta rada i mini-odmora. Ali ekstra godišnji dobro će doći radišnom narodu da potroše zaradu, za što inače nemaju vremena, a to nije loše za domaće gospodarstvo.

Talijani pak imaju najduže odmore među razvijenim zemljama, pa imaju vremena za trošenje, ali uzalud. Nezaposlenih je 11 posto, a broj osoba koje žive ispod granice siromaštva od 2006. se utrostručio skočivši na 4.7 milijuna prošle godine ili gotovo osam posto stanovništva, izvještava talijanska statistička agencija Istat. Rješenje? Ima ga populistički Pokret pet zvijezda, nastao na krilima nezadovoljstva usirenom političkom kastom.

Oni predlažu sustav jedinstvenog osnovnog prihoda. Finska ga pokusno primjenjuje od ovoga siječnja, osiguravši 560 eura mjesečno za 2.000 nezaposlenih, a u tri grada kanadske pokrajine Ontario nezaposleni od ljetos mogu dobiti gotovo 17.000 godišnje, više od naših liječnika početnika. U talijanskoj verziji to bi iznosilo 780 eura mjesečno, s tim da primatelji tjedno provedu nekoliko sati društveno korisnog rada i ne smiju tri puta odbiti ponuđeni posao. Ali tko će to platiti? Država za to treba osigurati 17 milijardi eura smanjenjem svojih troškova, nametom novih poreza bankama i novim nametima kockarnicama, predlaže Pokret pet zvjezdica.

P.S. Harvey se stišao, Irma podivljala nad Karibima, panika na Floridi i u Georgiji, šuljaju se novi uragani Katia i Jose. Zato ćemo opet o promjeni klime. Najnovije istraživanje Sveučilišta Florida pod vodstvom biologa Sentholda Assenga zaključuje da su zbog globalnog zatopljenja već smanjeni prinosi žita, riže i kukuruza. Za svaki stupanj toplije klime, Amerikanci će gubiti 10 posto prinosa kukuruza, tvrdi Asseng, dok ruske znanstvenice Nadežda Čebakova i Elena Parfenova predviđaju da će do kraja ovoga stoljeća 50 do 80 posto središnjeg dijela Sibira (nekada br..br...br... na minus 40) biti pogodno za uzgoj lubenica, čak i citrusa.