Goran Bandov, stručnjak za međunarodne odnose i međunarodno javno pravo i prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, za tportal je komentirao najnovije zatezanje odnosa na relaciji Beograd - Zagreb, izazvano izjavom srpskoga premijera Aleksandra Vučića koji je, nezadovoljan hrvatskom blokadom u Bruxellesu, poručio da mu je 'dosta hrvatskog iživljavanja i da će odsad drugačije reagirati'
Bandov navodi da je nekoliko međunarodnih aktera vrlo zainteresirano za pozicioniranje u području jugoistoka Europe. SAD, EU (kao grupa, ali i kao pojedine članice EU-a), Rusija i Turska sigurno to najjasnije pokazuju.
'Mogućnost promjene vanjske politike SAD-a pod Donaldom Trumpom te unutrašnje turbulencije u Turskoj ostavljaju prostor Jugoistočne Europe ruskim i europskim interesima na pladnju, što se jasno iščitava u nizu događaja u Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Kosovo, Albanija i Hrvatska jasno su određeni u svojim prozapadnim pozicijama, no u svim ostalim državama postoji dosta internih aktera koji zagovaraju alternativna rješenja europskom putu', smatra Goran Bandov.
Po njegovu mišljenju, upravo je Srbija međunarodnim akterima jedan od najzanimljivijih regionalnih aktera (ne)stabilnosti, ali i potencijalno najznačajnije tržište u regiji.
'Srbija tu poziciju kvalitetno koristi te trenutačno izvrsno glumata u ovoj pokerskoj igri. Upravo se tako treba iščitavati odlazak iz Bruxellesa Aleksandra Vučića, inače unatoč njegovoj političkoj prošlosti, prozapadnog političara. Igra žrtvu EU-a koja namiguje Rusiji. Prividni je to pokušaj sjedenja na dva stolca, iako je potpuno jasno koji Srbija vidi kao udobnu fotelju, a koji kao drveni stolac', ocjenjuje stručnjak za međunarodne odnose.
Rusija, objašnjava, sigurno jako dobro razumije igru Srbije, no i njoj odgovara taj blef, jer joj nudi jasnu međunarodnu vidljivost i čini je barem prividno značajnim igračem koji ima svoje strateške partnere i u ovom dijelu svijeta.
'Srbiji odgovara višestruko. Na domaćem terenu Vučić izbija karte radikalnim desničarima, jer on građanima zapravo nudi obje opcije – i rusku i prozapadnu. Na međunarodnom terenu on se proklamira kao žrtva politika pojedinih članica EU-a te se manje značajnim čine manjkavosti sadržaja u pregovaračkom procesu. Usto, sukobi s nekim članicama EU-a, prvenstveno Hrvatskom, pomažu Vučiću i pri stabilizaciji političke pozicije u Srbiji', naglašava Bandov.
Dugoročno, ako EU nastavi funkcionirati, unatoč određenim turbulencijama i populističkim politikama u nizu europskih država, europski put Srbije zapravo nema dovoljno kvalitetnu alternativu. 'No ako EU kao akter nestane s globalne scene, ova bi pokerska igra mogla biti opasna za Srbiju, jer će je gurnuti u ruski zagrljaj, pa i ako joj to ne bude državni interes', zaključuje stručnjak za međunarodne odnose.
