Njegova večernja izvanredna konferencija za novinare započela je ocjenom da se radi o jednom od najgorih dana u povijesti te zemlje, potom 'prijedlogom' tamošnjoj vladi o deset mjera vezanih uz držanje i nošenje oružja, sankcioniranju nasilja i pristupu mračnim kutcima interneta - koje je marionetska vlada bespogovorno usvojila - a kako se primicala kraju, otklizala je u bizarnost.

Vučić je pred medijima govorio da u toj beogradskoj školi 'nema posebnih smjena za bogate i siromašne, jer svi su tamo bogati', otkrio je da su roditelji 13-godišnjeg napadača dobrostojeći ljudi i creme de la creme društva te iznio niz detalja o njegovu životu i tragičnom ubilačkom pohodu: od podataka o uspjehu u školi i prihvaćanja u okolini, preko toga da je jednom prilikom dobio 'ćušku' i da je htio biti astrofizičar, do očitih povjerljivih informacija iz istrage o tome da je imao Molotovljeve koktele koje nije iskoristio i 'shemu za ubijanje' nalik onoj u videoigri.

Srpski predsjednik potom je počeo govoriti o Kosovu, zatim se zakačio s novinarima zbog njihovih razumnih pitanja - osjeća li se dijelom odgovornim za eskalaciju nasilja jer je i sam u javnost iznosio fotografije raskomadanih tijela te zašto dani žalosti u toj zemlji službeno započinju tek u petak - da bi potom na krajnje neobičan način prokomentirao izjavu ministra u tamošnjoj vladi da su za ovu tragediju dijelom krive i 'zapadnjačke vrijednosti'.

'Imate plakat gdje muškarac s muškim spolnim organom i bradom doji bebu, i za to bismo trebali povjerovati da je to vrh demokracije. Pritom nemam ništa protiv raznih seksualnih opredjeljenja, sam sam tri puta predlagao da gej osoba bude premijerka, ali negdje postoji granica', izgovorio je Vučić na koncu svoje konferencije.

Bilo je tu još materijala: predsjednik države javno je iznio čak i podatke o neuropsihijatrijskom stanju ubojice, što po tamošnjem zakonu ne bi smio imati, a na to se nadovezao šef srpske policije koji je također pred kamerama iznio identitet maloljetnog masovnog ubojice, fotografije njegova plana ubijanja i brojne druge detalje. Dojam je da se u ovoj tragičnoj prilici srpski državni i politički vrh nije uspio suzdržati i da je od slučaja napravio gotovo pa reality show - što je u sličnim prilikama dosad uglavnom bio zadatak prorežimskih medija i tabloida.

'Aleksandar Vučić očigledno vadi državu iz problema jer institucije nisu reagirale na odgovarajući način', kaže za tportal Tonči Prodan, doktor političkih znanosti, diplomirani kriminalist i stručnjak za sigurnost.

On smatra da su srpske vlasti imale sličan pogrešan pristup kada je u Beogradu svojedobno nestao Splićanin Matej Periš: najprije su zakašnjelo reagirale, potom pogrešno komunicirale s javnosti, a na koncu su u cijeli slučaj za zakašnjenjem uključile hrvatsku policiju i ostale službe.

'Sa stručnog aspekta, definitivno nije profesionalno na ovaj način već prvog dana, kada je kriminalističko istraživanje zapravo tek u začetku, iznositi u javnost toliku količinu konkretnih detalja. Po svemu sudeći, još uvijek nisu obavljeni ni svi potrebni razgovori, a kamoli forenzika djetetova računala i komunikacije, psihološka vještačenja i ostali elementi prije kaznenog postupka. U ovom trenutku naprosto se ne može sve znati, koliko god Vučić bio uvjeren u to', dodaje Prodan.

Time srpski predsjednik, smatra on, pokušava kamuflirati neučinkovitost državnog aparata prije svega u prevenciji ovakvih zločina - pri čemu, naglašava, ne treba imati iluziju da oni nisu nemogući i u Hrvatskoj.

'Činjenica jest da je ključna prevencija na kojoj mi naporno radimo od najnižih razina u gradovima i općinama preko vijeća u kojima sudjeluju gotovo sve institucije - od vrtića i škola, preko policije i sudova, do centara za socijalni rad, lokalnih vlasti i župa - ali činjenica ipak jest da se nasilje ovog tipa prije svega širi iz SAD-a, koji je specifičan po društvenim vrijednostima i paradigmama oko oružja, te putem scenarija videoigara. No, dakako, to nema veze sa 'zapadnjačkim vrijednostima' na način na koji su to pokušali predstaviti u Srbiji i čime su također pokušali skrenuti fokus javnosti s bitnih aspekata ovog slučaja', dodaje ovaj stručnjak za sigurnost.

Pored toga, kaže, nije nevažan detalj da je po dostupnim informacijama otac dječaka ubojice vodio svog sina na vježbe gađanja u streljani, dakle da i sam ima problematičnu sigurnosnu kulturu i da barem simbolično podržava nasilničko ponašanje. I u tom segmentu država je morala imati informacije i možda mogla spriječiti ovakav razvoj događaja.

'U svakom slučaju, komunikacija je sa stručnog gledišta apsolutno pogrešna: u kriznom stanju predsjednik države uzeo je stvar u svoje ruke umjesto da se to prepusti profesionalcima koji su obučeni i koji će imati mjeru, koji će pokazati empatiju prema žrtvama i razumijevanje prema potrebama javnosti, a svejedno ne prijeći granicu i ne ugroziti kriminalističko istraživanje', zaključuje Prodan.