Viola von Cramon-Taubadel (52) njemačka je zastupnica iz redova Zelenih, a u Europskom parlamentu između ostalog je izvjestiteljica za Kosovo. Po stranačkoj liniji blisko je povezana sa slabašnom progresivnom opozicijom u Srbiji.

Njezin utjecaj na europskoj razini značajno je porastao nakon što su Zeleni ostvarili dobar rezultat na nedavnim izborima u Njemačkoj i ušli u vladu te dali novu ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock: ona je odmah dala do znanja da će se snažno angažirati na Balkanu usprkos ratu koji bjesni u Ukrajini. Izvjestan je sve veći pritisak na vlast u Srbiji kako bi prestala 'sjediti na dva stolca' i napokon se odlučila između lojalnosti Rusiji i približavanja Europskoj uniji.

A Von Cramon-Taubadel u tom procesu očito je važan kotačić, čak je i Vučić javno priznao da su 'Srbi od nje napravili medijsku zvijezdu'. Ova europska zastupnica dala je intervju tportalu u Strasbourgu upravo onda kada je srpski predsjednik hodočastio u Berlin i davao obećanja da će 'u roku od 60 dana donijeti svoju konačnu odluku'.

Izvjestiteljica ste Europskog parlamenta za Kosovo i možete li za početak odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje: Koliko je ta država daleko od ulaska u Europsku uniju?

Uh, to je zapravo vrlo teško pitanje. Ako pitate građane Kosova, no oni su vjerojatno najveći proeuropski i prozapadni entuzijasti…

Dobro, možda i malo proamerički?

Da, to svakako, doduše iz nešto drugačijih razloga. Ali jasno je da generalno dijele europske vrijednosti i zadovoljni su jer je nova vlada stavila približavanje Europskoj uniji na vrh svojih prioriteta. Ali realno, sada najprije treba ukinuti vize za građane Kosova, s čime Europska komisija kasni već tri godine premda je utvrdila da su zadovoljeni svi tehnički uvjeti. Nadam se da će to pitanje uskoro biti riješeno. Nadalje, nadam se da ćemo nakon suspenzije Rusije iz Vijeća Europe vidjeti ulazak Kosova u tu organizaciju, no to neće biti jednostavno i oni bi možda malo trebali poraditi na strategiji.

Što se tiče samog članstva u EU, vidjeli smo kako se neke države - posebno Francuska i Nizozemska - ponašaju kada je riječ o proširenju: nema previše apetita za to, nema čak ni ozbiljne rasprave. Trebat će pričekati izbore u Francuskoj i potom staviti proširenje na dnevni red, možda malo bolje objasniti zašto je važno držati fokus na zapadnom Balkanu. Ali naravno, u Europsku uniju ulazi se postignućima i zaslugama, nema tu nikakvih prečaca…

Čak ni za Ukrajinu?

Ne, nema pristupa preko reda ni preko noći, nitko o tome ozbiljno ni ne razmišlja.

Mogu li Kosovo i Srbija ući u Srbiju odvojeno ili je zapravo zamišljeno da se to dogodi 'u paketu'?

Koliko znam, ideja je da postignu bilo kakav dogovor koji bi zadovoljio obje strane, a mi bismo voljeli da to bude priznanje.

Zar je to dovoljno za ulazak u EU?

Ni slučajno. Normalizacija odnosa Prištine i Beograda stvar je tih dviju država, a tek tada na red dolaze ozbiljni pregovori.

Srpski predsjednik Vučić prozvao vas je 'lobisticom Kosova', odnosno tvrdi da ste 'na njihovom platnom spisku'?

Smiješan je. Kosovo kao država ima vrlo ograničena sredstva i vjerojatno je zadnja stvar koja im pada na pamet plaćati lobiste. Ali ta ideja zapravo mi se sviđa: sebe vidim kao lobisticu Kosova, ali i cijelog zapadnog Balkana. Te države zaista trebaju snažan glas u europskim institucijama i ljudi s kojima se susrećem zahvalni su jer ima pomažem koliko mogu. Dakle ja sam promotorica cijele regije - preciznije, progresivnih snaga koje postoje u svakoj od tih država.

Naime prioritet nisu korumpirani čelnici nekih od tih država, niti mafija ili organizirani kriminal koji ondje postoje, nego mladi i progresivni ljudi i nove generacije koje zaslužuju Europsku uniju i perspektivu koju ona pruža. Kosovo je, rekla bih, u nekim stvarima znatno bliže Uniji nego što je to slučaj s nekim drugim državama.

Vučić vas je također prozvao da želite uništiti Srbiju i zakleo se, da ga citiramo, da će se 'radije objesiti nego biti poslušan prema osobama poput vas'?

Sjajno je da mi pripisuje toliku moć. Ali moja jedina želja i interes jest vidjeti Srbiju u Europskoj uniji kao demokratsku državu koja zaista jest poslušna - ali ne prema njemu ili bilo kome, nego prema ugovorima koje je sama potpisala i standardima koje je obećala dostići. Srbiji trebaju vladavina prava, jače demokratske vrijednosti, respekt prema parlamentarnoj opoziciji, sloboda medija i sve ostale vrijednosti koje dijelimo. Ugovore i obveze prema Uniji nisam potpisala ja, nego Aleksandar Vučić, a ja ga samo podsjećam na to.

Hoćete reći da je ta država danas daleko od svih tih vrijednosti?

Apsolutno. Nedavni izbori u Srbiji su, recimo, bili najveći mogući nered koji čovjek može zamisliti. Sve ono što sam čula i osobno vidjela podsjetilo me na situaciju u nekim istočnim državama poput Kazahstana, Rusije ili Ukrajine onda kada je bila pod Janukovičevom kontrolom. Građane se u kolonama organizirano dovodilo na birališta, glasovi su se kupovali, državni aparat se zloupotrebljavao, opozicijski lideri su fizički napadani i slično. Pitam se želi li država koja je kandidat za članstvo u Europskoj uniji biti viđena na taj način. Dakako da ne bi trebala.

Samom Vučiću ste prije nešto više od dva mjeseca, dan nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, poručili da više neće moći sjediti na dva stolca, odnosno da će napokon morati izabrati između Putina i Zapada. On to nije učinio, a prošlog tjedna poručio je da će donijeti odluku u roku od dva mjeseca.

To je odlično (smijeh), nadajmo se najboljem.

Mislite li da je Angela Merkel u odnosu s njime napravila stratešku grešku sličnu onoj koju je učinila s Vladimirom Putinom - to da je iz strateških ili taktičkih razloga bila previše blaga i popustljiva, odnosno zatvarala jedno oko na brojne sporne situacije?

O tome mogu samo spekulirati. Merkel je u javnosti definitivno bila previše blaga i popustljiva prema Vučiću, ali možda je iza zatvorenih vrata bila nešto stroža i otvorenija. Zapravo je svejedno kakva se taktika primjenjuje jer Vučić sada mora isporučiti rezultate i ako kaže da će donijeti odluku u roku od dva mjeseca, onda to mora učiniti. Nadam se da će odluka biti dobra i za njega i za njegovu državu.

Nova njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock dolazi upravo iz vaše stranke - vjerujete li da će imati nešto stroži kurs prema Vučiću i Srbiji?

Prije svega, ona je vrlo svjesna važnosti zapadnog Balkana pa je čak i usred rata u Ukrajini posjetila sve glavne gradove u regiji. Ona vrlo dobro zna kakvi su ulozi i zašto ove države treba privući bliže Europskoj uniji. Razlog tomu zapravo nije geopolitika nego puka stabilnost, jer Balkan nije europsko susjedstvo, nego njezino unutarnje dvorište. Naša je dužnost pobrinuti se za njega, a njemačka ministrica s građanima tih država pokušava gurnuti njihove lidere u pravom smjeru.

Tu je i Bosna i Hercegovina, gotovo potpuno nefunkcionalna država kojoj europska perspektiva trenutno nije blistava.

U ovom trenutku najvažnije je spriječiti loš scenarij poput provokacija, podizanja tenzija među narodima ili korištenja bilo kakvog oblika sile. Smatram da se izbori ove jeseni moraju održati, a mislim da je to stav koji zastupa i službena njemačka politika.

Ali još uvijek postoji problem izbornih zakona, čije promjene nisu uspjele i pregovori su se raspali.

Bosni i Hercegovini potreban je zakon potpuno u skladu s temeljnim pravilima i vrijednostima Europske unije, a ne zakon koji će segregirati građane, isključivati ih iz procesa, davati veće privilegije nekim etničkim grupama… Mora biti uključiv i dati jednaka prava baš svakom građaninu.

No u tome je problem: Zbog nezadovoljstva Hrvata mjesecima su trajali pregovori oko jednakih prava za sve narode u BiH.

Osnovni problem zapravo je korupcija jer sve tri vodeće stranke i njihovi lideri imaju interes zadržati postojeće stanje i ne žele pripustiti opoziciju - pa čak ni sve građane. Ljudi u toj državi žele biti 'vlasnici' svojih izbora i žele da njima upravljaju vlastiti predstavnici, a ne nekakvi posebni izaslanici ili, recimo, predsjednik Hrvatske.

Uz dužno poštovanje, to zvuči kao dosta pojednostavljeno gledanje na stvari. Problem upravo jest u 'vlastitim predstavnicima' koje Hrvatima bira netko drugi. Što kada bi se slična situacija dogodila u nekoj drugoj složenoj državi, recimo Belgiji?

(minuta pauze) Da budem iskrena, zašto se to i tamo ne bi dogodilo ako su već svi građani jednaki, bez obzira na etničko porijeklo? Ovakav sustav u Bosni i Hercegovini imao je opravdanja u godinama nakon rata, ali sada je zastario i naprosto ga treba napustiti. Šteta što je puno vremena potrošeno na druge stvari, umjesto na modernizaciju zemlje. Dakle izborni zakoni moraju zadovoljavati sve, a to su osim etničkih grupa baš svi ostali građani. I svi moraju biti jednaki.

Europska komisija upravo je ovog tjedna u Strasbourgu predstavila novi, šesti paket sankcija Putinovoj Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Hoće li to napokon biti dovoljno da se zaustavi rat?

Ovo je zaista značajan korak naprijed i kao poruka Rusiji i kao potpora Ukrajini. Sada je potrebno što brže provesti sve odluke: nadam se oštrom embargu na uvoz nafte koji će nanijeti ozbiljnu štetu ruskom gospodarstvu. Nadalje, dobro je da je Sberbank kao najveća banka na ruskom tržištu napokon uključena u sankcije, Ukrajinci jako dugo to traže. Treće, na listu sankcija uvršteni su zločinci odgovorni za ratne strahote, razaranja i silovanja. I četvrto, dobro je da se kreće na osobe koje omogućavaju dobre odnose Rusije u dijelu europske i svjetske poslovne zajednice. Tu mrežu također treba razbiti.

Dakle sankcije bi zaista trebale imati ozbiljne posljedice na Rusiju - energetski, ekonomski, politički i u svakom drugom smislu.

Kad govorimo o energiji, je li Njemačka - a posebno vaša stranka koja je inzistirala na tome - pogriješila kada se odlučila za potpuno gašenje svih nuklearnih elektrana? Kriza i rast cijena energije nisu mogle doći u gorem trenutku.

Da, pogriješili smo. Postupno gašenje nuklearki bilo je temeljno načelo naše stranke i potpuno razumijem da je mnogim njezinim članovima danas teško predomisliti se. Na koncu, postoji problem nuklearnog otpada i u Njemačkoj još uvijek traje velika debata oko toga.

Ali, s druge strane, s ratom u Ukrajini danas se nalazimo u potpuno drugačijoj situaciji u kojoj treba procijeniti što nosi manju štetu, a činjenica je da povećanje cijena energije proizvodi mnoge napetosti u društvu i stoji državu jako puno novca. Treba vagati između potrebe za energijom, socijalne stabilnosti, cijene koju se plaća i zaštite okoliša. U takvoj situaciji ipak je pametno zadržati barem ovih postojećih šest nuklearnih elektrana u Njemačkoj i barem još neko vrijeme.