Dugo sam ljubav prema Dolini sunca držao u sebi, ali, ljubav kao ljubav, ne dopušta da je se ignorira. Dapače, što sam je više tajio, ona je samo još više bujala, postajala sve moćnijom, fatalnijom, zavladala je mojim životom
Već nakon pauze za ručak, pucala bi me nestrpljivost – prođite sati, prođite već jednom! – na povratku s posla paranoidno bih pogledavao na sat, odbijao pivice s kolegama, čak sam i svog Bonga navikao na novi termin šetnje u pola osam: sad kad začuje ono odjavno 'Lagano, sasvim lagano ja zastanem pa se osvrnem oko sebe...', sav se uzvrpolji, jer zna da je napokon kucnuo njegov čas. Svakodnevno sam više puta na teletekstu provjeravao stranice 341, 361 i 381 (sadržaj današnje, sutrašnje i preksutrašnje epizode), a mojoj sreći nije bilo kraja kad sam otkrio da na HRT-ovu portalu mogu pročitati sinopsise za čak desetak predstojećih epizoda.
'Dolinu' sam zavolio od samog starta. Oduševio me ženski cast: dobro, stvarno treba uložiti truda i vremena za zavoljeti Bojaninu Juliju, ali, hej!, tu su moja princeza Ana Vilenica (kako ja padam na riječki naglasak, čudo jedno) i najdraža zlica Mirna Medaković u neopisivo seksi kostimiću služavke, pa Csilla Barath Bastaić, Marija Omaljev, Nives Čanović, Barbara Prpić Biffel, Barbara Nola koja me uvijek podsjećala na Beverly D'Angelo, a ja volim i Kosu i pustolovine obitelji Griswold pa automatski volim i Barbaru. I sad, mogao bih se opravdavati sjajnom karakterizacijom likova, pogotovo ženskih, zapletenim storylineom, funkcionalnom scenografijom, lijepim kadrovima Samobora i čime sve ne, ali čemu uopće opravdavati ljubav. Pogotovo u mjesecu kad se, kažu, štiti svaki poljubac. Ipak, ma koliko moja ljubav bila jaka i sveobuhvatna, uspijevao sam držati je u strogoj tajnosti, sve dok nisu emitirali epizodu s ovom legendarnom scenom...
Koji žar u obrazima, koja mržnja u pogledima, koje jezičine, koji dobar šamar, kvragu, pa to je skoro jednako dobro kao ovaj antologijski 'You miserable bitch!' trenutak:
Nakon ovog fajta, moja je ljubav napokon izašla iz ormara. Riječima besmrtne Doris Day, 'My secret love's no secret anymore'. Što se serija više približava kraju, jedva se savladavam da suzbijem svoj zazor od društvenih mreža: došlo mi je, naime, da na Fejsu pokrenem grupu koja će od HRT-a zahtijevati drugu sezonu. No govorim si, sve što je dobro kratko traje pa će uskoro i 'Dolina sunca' završiti u arhivi lijepih i punomasno grešnih televizijskih uspomena. Teško se, jako teško mirim s tim...
