RETRO

Yu Gamer

31.07.2011 u 10:00

Bionic
Reading

Čemu je doista služilo računalo? Koje su računalne igre stvarali Jugoslaveni? Jesu li ostvarili uspjeh na svjetskom tržištu? Zašto, ali zašto, su i u SFRJ bile popularne igre s temom Štrumfova? Na temelju istraživanja domaćih informatičkih časopisa, u novom izdanju Retro rubrike, odgovore donosi Kristian Benić. Joystick u ruke!

Kada su sredinom osamdesetih male Jugoslavene, upravo opskrbljene prošvercanim ZX Spectrumima i Commodoreima 64, pitali čemu im zapravo služe računala, čak 73 posto ispitanika odgovorilo je - za igru! Bile su to zlatne godine javnog piratstva računalnih igara pa su mediji bili prepuni oglasa pirata maštovitih naziva - DenDeri1984, Zagy, SpockZg, Kapetan Kuka (...) - koji su po povoljnim cijenama nudili igre poput super popularnog Elitea.

No uz kulturu piratstva formirala se paralelno pozitivnija strana stvarnosti - samostalno stvaranje računalnih igara. Riječ je o fenomenu koji možemo okarakterizirati kao jednog od inicijatora urušavanja socijalizma na društvenoj mikrorazini. Naime, klincima se potpirivao san da vlastitom kreativnošću i znanjem mogu stvoriti uradak potencijalno prihvatljiv i stranim izdavačima. Pismo Jovana Mitrovića iz Zrenjanina Računarima u vašoj kući ilustrira mentalitet: 'Javljam se da vas pitam da li mogu da iskoristim vaš scenario za Američkog Nindžu kao podlogu za moju igru. Sve javno. Ako igra upali i u Engleskoj se proda u milion primeraka delimo pare. Ako ne uspe, delimo pokušaj.' Pokušaja nije manjkalo, a mi se 25 godina kasnije osvrćemo na dio njih.

Kontrabant

Slovencima se unutar SFRJ posebno tepalo i zavidjelo na napretku u području informatičke industrije i moderne tehnologije. Ne čudi stoga da je u toj zemlji nastala i jedna od prvih upečatljivih računalnih igara za ZX Spectrum. Izdavač je bio omladinski Radio Študent, a jedan od tvoraca Žiga Turk, kasnije čak slovenski ministar. Cilj tekstualne avanture, inače predstavljene na sajmu knjiga u Beogradu, bio je sastaviti vlastito računalo, a uspjeh toliki da je dočekala i nastavak s porukom 'naučite nešto o zanimljivostima jugoslavenske istorije od kamenog doba do 2000. godine'.  

Štrumfovi

Popularnost Štrumfova, među ostalim zahvaljujući Gargamelovom glasu nedavno preminulog Bobija Marottija, nije izum današnjih igara za iPad i iPhone ili upravo premijerno prikazanog 3D filma. Još sredinom osamdesetih smiješni plavi likovi činili su osnovu zasigurno najreklamiranije jugoslavenske računalne igre! Prema scenariju te tekstualne avanture, Gargamel je kletvom selu Štrumfova donio 100 godina nesreće, a zadatak igrača je pronaći rješenje, što je prema riječima tadašnjih 'gamera' obično trajalo oko tri i pol sata. Temu Štrumfova iskoristio je i zagrebački izdavač Suzy-Soft u arkadi 'Velika nevolja' okarakteriziranoj kao 'nevjerojatno spora'.

Commodore 64 Adventure

Urnebesno originalan scenarij i sjajna gik sabotaža ideologije, države, škole... Tvorci provokativnog imena 'Mraks, Engles and Lenjir' radnju avanture smjestili su u beogradsku školu iz koje igrač mora ukrasti novonabavljeni Commodore 64 - tako se npr. pažnja profesorici marksizma odvlači pružanjem Orwellove '1984', dok se nakon uspješne krađe prolazi kraj milicajca! U samom uvodu autori su istaknuli da im je cilj tematiziranje nezakonitog nabavljanja računala.

Ali Baba

'Prva jugoslavenska igra koja nimalo ne zaostaje za prosječnom engleskom igrom', pisala je blagonaklono recenzija iako je autor tvrdio da 'ni uz najbolju volju ne mogu da predstavim sam sebi što treba da znače pojedine figure'. Pozitivan stav prema Ali Babi proizlazio je iz činjenice da je Mario Mandić, njezin tvorac iz Osijeka, bio dobitnik nagrade Moj mikro dodijeljene u sklopu natjecanja domaćih informatičkih časopisa, o čemu je potvrda i krasila omot.

Vruće ljetovanje

Fascinantna igra iz razloga što su za motive izabrani autentični elementi jugoslavenske svakodnevice. Lik Srećko pokušava odvesti obitelj na ljetovanje, ali pritom mora proći niz realnih prepreka poput npr. redovitog hranjenja pljeskavicom i fažolom (!) ili podizanja novca sa štedne knjižice. 'Maštovita porodična avanturistička igra s animacijama', poručila je reklama. 

Svemirska priča

Već sredinom osamdesetih ova je igra označena kao nezanimljiva, neinventivna i lošeg scenarija, gdje se  obično svrstavao i ostatak domaćih uradaka. Jedini razlog zašto je navodim je kuriozitet - njezin je tvorac Tomislav Talan, negdašnji autor Pilot-videa, prve hrvatske revije za računalne igre, a danas vlasnik najveće kolekcije kalkulatora u ovom dijelu Europe! 

Bajke

Zanimljiv primjer kako se domaća tradicija pokušavala iskoristiti za stvaranje intrigantnih scenarija. Kao osnova igre poslužile su 'Bajke i pripovijetke o Gorjancima' slovenskog pisca Janeza Trdine pa se u njoj javljaju vampiri, zlatne jabuke, patuljci...

Zamak

Kada je Voja Antonić 1983. godine sklopio kultno računalo Galaksija, jedna od većih intriga klinaca bila je čemu im može poslužiti. Problemu je doskočio sam Antonić stvorivši  prve igre za nju. U grafičkom okruženju vrlo sličnom legendarnoj zmiji na mobitelima cilj je kroz labirinte skupljati ključeve, a izbjegavati zmije. 'Jedini' je problem bio što se zbog slabih grafičkih mogućnosti Galaksije jedva razlikovalo ključeve, zidove i zmije. 

Joe bankar

Igra konceptom vrlo slična Space Invadersima, ali specifične domaće izvedbe - lik Joea se kreće lijevo/desno te mora izbjegavati vreće s različitim valutama koje mu padaju s neba. No ne sve - dinare mora skupljati! 

Kung-Fu

Možda najpozitivnija priča stvaralaštva računalnih igara u Jugoslaviji. Umijećem mladih Damira Muraje i Duška Dimitrijevića, nakon 710 sati rada, nastaje inovativan koncept borbe koji je prepoznao čak i famozni engleski Bug-Byte. Autori dobivaju 30 penija po prodanoj kaseti ostvarivši u uvodu spomenuti san niza klinaca, a Muraja u Pilot-videu 1985. godine se zanimljivo pita: 'Zašto odrastanje mora značiti i prestanak igranja?' Dimitrijević je pak proces nastanka igre lijepo opisao u emisiji Televizije Beograd. Fenomenalno originalno svjedočanstvo!