Nije lako biti gej u Zagrebu. Em što se moraš pretvarati pred drugima, em što je gej scena žalibožna. Imam par homo frendova i niti jedan od njih ne zalazi po zagrebačkim muškim klubovima. Štoviše, blago preziru ekipu koja se povlači po sceni. Pribroji tome fakat da tragična količina zagrebačke homo populacije još uvijek urezuje crtice po ormaru u strahu da ih netko negdje ne skuži. Kao na primjer renomirana TV persona koju sam sreo u Hot Potu. Ali o toj sceni malo kasnije. Vratimo se mom gej vodiču Nikoli. Dakle, hoću reći, čovjek je stvarno pokazao muda. Meni metaforička, ali onom tipu iz Sirupa u šest ujutro – stvarna.

Našli smo se oko desetke u bircu Kolaž. Zavrtjeli par rakija, Nikola je krenuo po vinu, ja po pivi. Cijene prenapuhane, što je samo donekle kompenzirala simpatična konobarica. Oko nas nekoliko muških parova u opuštenom razgovoru dok me Nikola inicira u svoju gej priču. Ima 31 godinu. Rekao je mami pred šest godina. Jauk i kuknjava. Rekao je starom pred deset dana. Ovaj ga zagrlio i rekao da je sve u redu. Mladić se skanjivao do svoje 25, a onda krenuo priznavati svoju seksualnu situaciju bližoj i daljnjoj okolini. Kaže mi da je trebao večeras biti na grupnjaku. Ali nema veze. Radije će mene provesti po nekoliko mjesta. Pričamo i svako malo dolaze mu poruke na mobitel. Uglavnom izdaleka. Sad tip na 500 kilometara, sad drugi na 600. Pitam ga je l' mu kad došao netko iz inozemstva na fuk. Veli nije, ali sve su veće šanse da se to dogodi.

Nikola pali Grindr, aplikaciju za muško upoznavanje. Ne voli je: 'To ti je meat market, tržište mesa. Tipovi ulijeću s najglupljim mogućim rečenicama. Ne pali me to. Zanimaju me ljudi s kojima mogu nešto pametno razgovarati. Ali ono... ako hoćeš seks sad i odmah, to je to. To je privilegija gejeva, možeš si naći partnera u deset minuta ako hoćeš.'

Biti gej u Zagrebu i biti na sceni zamorno je i predvidljivo. Sad mi je jasno zašto homići s viškom aktivnih neuronskih veza briju svoj film i ne pojavljuju se na očekivanim mjestima. Nikola mi pokazuje poruke. Kao da razgovaraš s napaljenim robotima. Rutina je tragično ista. Prvo ide pitanje 'što tražiš?', zatim 'a ili p?' a tu negdje na početku odmah nakon prve ili druge rečenice dolazi obavezna slika pimpeka. 'Što tražiš' je šifra za par stvari – ili daješ, ili primaš, ili oboje, ili nešto treće, 'a ili p' se svodi na slično, aktivan ili pasivan, a slika kurca je ni manje ni više nego upravo to – slika kurca.

Kolaž nije striktno gej birc. Više gay-friendly. Od vremena gej klubova poput Bad Boya na Ksaveru ili Globala u Hatzovoj, stvari su krenule nabolje za muškoljupce. Prošla su vremena kad je pred Globalom stajala skupina skinsa i šamarala goste. Zagreb je još uvijek svjetlosnim godinama iza Berlina ili Barcelone, ali gejevi na sve više mjesta lakše dišu, drpaju se po guzi i oralno razmjenjuju aminokiseline. Recimo, u Sirupu. Bilo kakav homofobni ispad zaštitari sankcioniraju izbacivanjem. Nikola voli i Depo preko puta Katrana, mada su ga razočarali kada se par izdrogiranih klinaca namjerilo na njega i njegova dečka. Izveli su ih sve van, klince upozorili da ne rade sranja, a njih dvojicu da paze što rade. Nije mu se svidjelo.

Ništa. Izvrtio sam par rakija, piva i vina, skužio da lagano ostajem bez para i predložio da krenemo do Hot Pota. Da nije Nikole, nema šanse da bih ga našao. Hodamo, gledam natpise iznad birceva, neki znak, štogod, i frend mi javlja - ej, vrati se, prošao si vrata. Dakle, jedna praktički nevidljiva vrata s praktički nevidljivim natpisom 'Hot Pot', a koja vode u relativno prostrani klub. Trešti dance treš devedesetih, tu i tamo nešto strano. Mlađahna ekipa s hipsterskim zurkama, nešto starijih, svega nekoliko curki, par oldtimera koji skeniraju mlado meso. Dolazimo na šank, prepoznajem lice s ekrana. Politički analitičar, radi intervjue. 'Promijenit ćemo mu ime u Ormaruša i prenijeti razgovor:

-Ej, Ormarušo, pa što ti radiš ovdje?
-Pa što bih radio ovdje?!
-Ma sve OK. Nego, je l' se sjećaš jednom davno kada si nam upao u redakciju i napravio jedan kratki razgovor sa mnom za telku? (Objašnjavam konkretno što, ali nije bitno ovdje).
-Mmm, a da da, sad se sjećam...
-Slušaj Ormarušo, radim reportažu o zagrebačkoj noćnoj gej sceni. Ono, patrola po klubovima. Daj mi reci, što ti misliš o njoj? Često si ovdje?
-Nemam pojma. Stvarno.
-Gle, nemoj brinuti. Bit ćeš totalno anoniman. Malo da mi opišeš kako je to biti gej u Zagrebu i izlaziti
-Ne znam o čemu pričaš. Ne znam ništa. Ja sam ti tabula rasa.
-Hm, OK. Ajde da te ne gnjavim. Sretno.

Ormaruša je otišao par metara dalje do svoje ekipe. Svako malo bi bacio pogled na nas. Glupo, žalosno ili nepotrebno? Vjerojatno sve od toga. Dojam 'Hot Pota' mi se počeo dalje srozavati nakon što sam razmijenio par pogleda s izblajhanim hipster-klincem. Nasmiješio mi se, počeo nešto plesati blizu mene – savršena prilika za razgovor o temi. Pazi ovo:

-Ej, sori, daj dođi malo da te nešto pitam
-Da?
-Gle, radim priču o ZG gay sceni, mjestima gdje se izlazi i to. Ima li se gdje izaći po Zagrebu, kako to izgleda?
-Aaa... to pitaj mog menadžera. Ne mogu ti ništa reći bez njega.
-Nemoj me zezati. Samo par stvari. Anonimno.
-Morat ćeš razgovarati s mojim menadžerom. Iiiii, znaš što, priča ti je loša
-Zašto?
-Pitaj mog menadžera.
-Čudim se da te menadžer pustio van večeras.

Hot Pot katastrofu popravio mi je Siniša. Lik koji je s dečkom stajao pored mene na šanku kaže kako je većina ljudi u klubu 'u ormaru'. Svi se praktički znaju, svi skrivaju ono što jesu kada izađu, eventualno si namignu kada se sretnu u javnosti. Pa i sam za sebe veli da nitko od njegovih ne zna da je gej: 'Ne želim mami pokvariti zadnji period života. Znam da bi je to skršilo.' Kaže i da često vidi lica iz javnog života u Hot Potu. Spominje par imena. Pitam ga ima li kakvih šora među gejevima. Ono, ideš se uvaljivati krivom frajeru čiji nabildani dečko stoji na par metara. Siniša se smije. Haha, ima, naravno. Tuku se štiklama i kamenim puderom. Skroz simpa i normalan lik. Za razliku od narcisoidnih i bahatih homo princezica.

Predlažem Nikoli da zapalimo do Rusha koji se prometnuo u cajkašku gay ispostavu gdje tek punoljetni klinci mogu odvaljivati na narodnjake i novootkrivenu spolnu orijentaciju. Pridružila nam se Nikolina frendica i donijela svježi dašak estrogena. Nikola mrzi Rush. Kaže, to je preljigavo. Ili su glupi, ili briju samo na mišiće, ili nemaju ukusa. Dolazimo pred klub. Zatvoren. Radi samo subotom. Bez veze. Idemo do Sirupa.

Nije stiktno gej stjecište, ali, statistički, na svaku curu dolazi barem pet tipova. Gay friendly sausage fest koji ubija dobrom elektronikom Nikoli je daleko najdraže mjesto izlaska. Stojim ispred zvučnika s cugom u ruci, pozdravim par poznatih cura i momaka, a Nikola mi obećava da će zbariti nekog večeras. Prije ili kasnije. Uletava plesno dvojici, trojici tipova, no ispada da su likovi u svom narko filmu. Napravio sam par krugova po klubu i skužio grozdove gejeva sve po svud. Dolazim nazad do Nikole da mu objavim radosnu vijest - 'daj prošeći malo okolo, skužit ćeš ih'. On mi ponovno govori kako mu je gaydar (to će reći, gay radar) prilično loš. Odlazi u potragu.

Prošlo je tri ujutro. Znam, vrijeme u koje samo amateri idu doma. Ali smorila me cuga, a i nemam što još vidjeti osim Nikole koji uvaljuje jezik random tipu. Ostavio je jaknu u mom autu, pa ga zovem da dođe sa mnom i pokupi je. Pozdravljam njegovu frendicu, idemo do auta, Nikola je malo razočaran što već idem. Sjednemo nakratko u auto. Zahvalim mu se. Kaže da nema problema. Da mu je bilo baš ugodno. I, jasno, došlo je do onog do čega je moralo doći. Pita me može li me poljubiti. Uh. Nikola, super si tip. Ali ja fakat igram za drugu momčad. Možda i previše. Nije bio nikakav problem. Rukujemo se, a on odlazi nazad u klub. Oko 6 ujutro dolazi mi nasmješena poruka: 'Ne idem sam doma'. Kul. Nikola si je naplatio cjelonoćno volontiranje.

Definitivno ćemo izaći još koji put. U najmanju ruku, bilo bi fer da mu se revanširam i uvedem ga u sve tajne zagrebačke hetero scene. Premda... nekako znam da to neće dovoljno cijeniti.