Do novih parlamentarnih izbora, ako kabinet Jadranke Kosor kojim slučajem preživi recesiju, depresiju i socijalno sumornu jesen, ostalo je još točno godinu i pol dana. Sustav puca, nezadovoljnih je sve više, štrajkovi prijete, novca nema, krediti stišću. Već je, dakle, došlo vrijeme da se HSS i HSLS pripreme na promjenu strana
Vijest o 'pobuni' u HSS-u dnevne novine nekim čudom su objavile prvog dana mandata nove premijerke: 'Friščiću, Kosorica će pasti, bježi od HDZ-a' – vrišti s naslovnice Jutarnjeg lista, koji je objavio i informaciju da Zoran Milanović sa šefom seljaka već pregovara o novoj vlasti. Stranka koja na nacionalnoj razini već godinama kotira negdje na granici od pet posto, ali redovito skupi par mandata u svojim tradicionalnim uporištima u sjevernim županijama, očito računa da će biti presudan faktor i nakon idućih izbora. Sada je jedino pitanje kako se izvući iz Banskih dvora – ili, još bolje, ostati u njima i dočekati SDP-ovu vlast.
O trgovačkim manirama dvojca 'malih, ali velikih' stranaka po saborskim kuloarima već se ispredaju legende. HSS još od doba Zlatka Tomčića inzistira na 'kvalitetnoj' fotelji u parlamentu i nešto položaja za stranačku sitnež, uz zagarantirani resor poljoprivrede, dok su se liberali više orijentirali na mjesta gdje kapa lova: malo Ministarstvo prometa, malo moćne tvrtke poput Croatia osiguranja
Za razliku od, recimo, HNS-a – koji mahom uspijeva stvoriti lovu u svojoj stranačkoj bazi, ili barem privid da gospodarstvo cvate – Friščić i Adlešič orijentirali su se na mužnju iz Zagreba. U ostatku Hrvatske slabo je registrirana vijest da su od Sanadera u posljednjim mjesecima vladavine preko reda izvukli čak i dvije autoceste: onu do Koprivnice i onu do Bjelovara. Cijena: oko tri i pol milijarde kuna. Prevedeno - po jedan Pelješki most i za HSS i za HSLS. Pa se čudimo da nema novca za seljake...
Potres u Vladi i naglo otrježnjenje nacije, kad se shvatilo da para više nema ni za plaće, logično je uzdrmao redove onih čija politička sudbina najviše ovisi o milosti državnog budžeta. Čemu sjediti u Vladi ako zbog krize nemamo čime kupiti stranačku bazu? Što će nam Ministarstvo turizma ako nema turista? Što će nam Ministarstvo poljoprivrede bez milijardi subvencija? Lakše je vrući kesten dati onome tko je zakuhao kašu, ili barem njegovu alter egu u kariranoj haljini i slamnatom šeširu, a do izbora se baviti gorućim problemom nogometnih navijača ili pametovati s mjesta potpredsjednika vlade.
Vodstva stranaka, naravno, razmišljaju dugoročno, a baza je obično kratkovidna: splitski liberali su, recimo, tek jučer shvatili da se stranka ponaša 'dezorijentirano, sektaški i bez programa', čak i na lokalnoj razini, dok je pobuna u predsjedništvu HSS-a nastala zbog puno ozbiljnije stvari - fotelje ministra poljoprivrede. Koju, kažu, zaslužuje jedino i isključivo HSS, pa makar dužnost obnašao krumpir glavom i bradom.
Razvoj događaja nije teško predvidjeti: za koji mjesec može se očekivati izlazak iz vlade ili, u drugoj varijanti, prevladavanje 'reformskih' snaga, kojima je iz dupeta u glavu došlo da HDZ baš i nije usrećio građane i da je izbor koalicije bio pogrešan. Onda malo oštre retorike, par osvojenih mandata u Koprivnici i Bjelovaru, malo postizbornog cjenkanja i eto ti još četiri mirne godine.