Prema rezultatima do kojih je došao Levada centar kao najuvaženiji ispitivač javnog mnijenja u Rusiji, popularnost Ujedinjene Rusije pala je sa 60 na svega 51 posto.

Prvi put otkako je Vladimir Putin preuzeo tu stranku, njezin rejting srozao se do mjere da se ni većina u Dumi više ne doima tako neupitnom. U zemlji poput Rusije takve bi promjene nedvojbeno bile shvaćene kao slabljenje režima, koji si može dozvoliti mnogo toga, ali ne i da ispadne slab i sve antipatičniji.

Velik rast popularnosti bilježi Komunistička partija, druga po snazi stranka u Dumi koja bi, u slučaju da rezultati izbora budu slični anketama Levade, udvostručila broj svojih zastupnika.

Paralelno s tim statistikama, popularnost vladajućeg tandema Vladimir Putin-Dmitrij Medvedev već skoro dvije godine bilježi silaznu putanju. Početkom 2010. godine Medvedevljev rad podržavalo je 77 posto, a Putina čak 80 posto ispitanika. Danas Medvedeva podržava tek 57 posto (42 posto se protivi njegovom radu!), dok se Putin drži na 61 posto podrške.

Više je teorija zašto su ankete tako loše za Ujedinjenu Rusiju i njezine lidere. Možda je riječ samo o trenutnoj reakciji – primjerice, na TV prijenos glamuroznog otvaranja restauriranog Boljšoj teatra. Aleksej Graždankin iz Levada centra objasnio je za Kommersant da i takvi događaji mogu kratkoročno iritirati birače, jer 'mnogi ne vole balet i operu'. S obzirom na socijalni kontekst, vjerojatno im nije zabavno gledati nakićeni novoruski 'creme de la creme' i državne lidere među njima.

No zapravo mnoge od teorija o razlozima pada popularnosti sadrže tezu o zasićenju vladajućim licima. Prema nekima od njih, tek sada stiže reakcija na odluku vladajućeg tandema o zamjeni pozicija – to jest, o povratku Vladimira Putina u Kremlj na predsjedničku dužnost. To je učvrstilo uvjerenje da je Medvedev samo čuvao kremaljski tron za 'pravog cara', da bi Rusijom još jedno ili čak dva desetljeća mogao vladati isti čovjek, a građani zapravo nemaju utjecaja na vlast.

Prema Graždankinu, postoji i dojam da je ta garnitura odradila svoj posao, stabilizirala zemlju i usmjerila je prema gospodarskom rastu, no da više nema ništa novoga za ponuditi biračima, izuzev novih populističkih povećanja socijalnih davanja koja su ipak sićušna u odnosu na rastuće cijene.