Program gospodarskog oporavka, koji je premijerka Jadranka Kosor nedavno predstavila javnosti, jedan je od onih poteza vlasti koje je puno lakše napasti, negoli pohvaliti. Jer, uistinu, kako pohvaliti program Vlade koja je na vlasti neprekidno već sedmu godinu, a onda odjednom priznaje da je gospodarska politika koju je dosad vodila naprosto bila – pogrešna? ‘Žao nam je, bili smo loši, ali ćemo odsad biti bolji’, poruka je koja teško može naići na neko veće odobravanje javnosti. I kako drukčije nazvati gospodarski program koji se objavljuje samo godinu i pol uoči parlamentarnih izbora nego – predizbornim?

Ne treba se, stoga, čuditi nikome, a pogotovo ne oporbi, kad novopredstavljeni program naziva marketinškim trikom, popisom dobrih želja, dudom varalicom ili zakašnjelim pokušajem reakcije na krizu. Vjerodostojnosti toga programa zasigurno ne doprinosi ni činjenica da se kao njegov glavni prezenter i (su)kreator u javnosti ovih dana ‘šepuri’ Borislav Škegro, a najotvoreniju mu potporu daje Marko Škreb. Prvoga, naime, šira javnost nije simpatizirala ni kad je bio na vrhuncu moći, baš nekako u vrijeme kad su i sađene jabuke od kojih nam danas trnu zubi, a drugi je imao tu ‘nesreću’ da bude prvi čovjek Hrvatske narodne banke baš u vrijeme kad su bankarski sektor tresle najzvučnije afere – od Dubrovačke i Karlovačke, do Istarske i Riječke banke. I, na kraju, ovaj program ni vizualno ne izgleda bogzna kako – tih 27 slajdova PowerPoint prezentacije, od kojih se trećina njih bavi opisom dobro poznatoga stanja, a ne nuđenjem rješenja, više podsjeća na neki studentski seminarski rad nego na ozbiljan program izlaska iz krize.

Bolje išta, nego ništa

A opet, kad čovjek malo bolje promisli i, po mogućnosti, pročita sve što u tome programu piše, teško se oteti dojmu da on i nije tako loš. Jer, u njemu je svoje mjesto našla većina onoga o čemu, kao o nasušnim potrebama, slušamo već godinama – od smanjenja javne potrošnje i nelikvidnosti, preko poticanja ulaganja u infrastrukturu i proizvodnju energije (još k tome i ‘zelene’, odnosno obnovljive), pa sve do odgovornijeg upravljanja državnom imovinom. Pa tko dobronamjeran to ne bi pozdravio?! Još kad iz usta čelnika oporbe na svoje uši čujemo da je u tome programu, premda ga on ne podržava, i ‘cijeli niz mjera koje je predlagao SDP’, moglo bi se zaključiti da je upravo tih 27 slajdova najbolje što Hrvatska u ovome trenutku može dobiti. Jer, ako Vlada iza toga programa zdušno stoji, a i oporba je u njega uključena, makar na način da su joj ‘pokradene’ ideje, onda se sam od sebe nameće zaključak da boljeg programa od ovog jednostavno nemamo niti tako skoro možemo imati. A vremena za čekanje toga ‘boljeg’ programa imamo još manje jer stanje u Hrvatskoj ozbiljno prijeti da iz lošega prijeđe u još gore.

Osim što je najbolji koji trenutno imamo, Program gospodarskog oporavka još je po nečemu pozitivan – od njegovog su predstavljanja u središte rasprava političke i stručne javnosti napokon došle teme koje se tiču stvarnog života hrvatskih građana. Umjesto o premijerkinim broševima, napokon možemo raspravljati o nekim njezinim konkretnim potezima jer takvih, barem kad je riječ o suočavanju s krizom, dosad jedva da je i bilo. Još kad, kako je najavljeno, idućega tjedna dobijemo i konkretizirane mjere s rokovima provedbe, mogućnosti prosudbe kapaciteta ove vlade iz tjedna u tjedan bit će sve veće. Kao što će iz tjedna u tjedan postajati sve jasnije je li ovaj program rađen s ozbiljnim namjerama ili s figom u džepu. I je li mu stvarni cilj gospodarski oporavak ili tek smirivanje domaće javnosti i udobrovoljavanje međunarodnih kreditnih institucija radi novog zaduživanja. Jer, teško je ne uočiti da je program predstavljen neposredno uoči Šukerovog puta na godišnju skupštinu MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu te nekoliko dana uoči redovitog posjeta MMF-ovog izaslanstva Hrvatskoj.

Što je alternativa? Propast ne priželjkujemo, a izbore ne očekujemo

Kad na kraju sve zbrojimo i oduzmemo, što nas košta da ovaj program ne samo pozdravimo, nego mu i poželimo što uspješniju provedbu!? Jer, što je alternativa? Propast javnih financija ili prijevremeni izbori. Ono prvo nitko normalan ne priželjkuje, a ovo drugo nitko realan više ne očekuje. Kad Vlada HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera nije pala u trenutku kad je iz sedla ispao Sanader, malo je vjerojatno da će pasti sad, kad je u to isto sedlo zasjela i uzde čvrsto primila njegova nasljednica. Oporba, sve kad bi to i htjela, svoju priliku zasigurno neće dobiti prije redovitih izbora iduće godine. A (do)tad, tko živ, tko mrtav ili – neka pobijedi bolji!