Populizam nije jedina stvar koje je pomela Europu ovih dana. Veliki comeback najavio je konzervativizam.

'Slatko čudovište', kako je talijanski lingvist i filozof Raffaele Simone nazvao konzervativizam prošle godine, sve je prisutnije i dobiva stvarnu snagu u nekim zemljama. Pomak udesno donosi društvene teškoće. Kao rezultat toga, socijalno-demokratske ideje se i dalje potkopavaju, a političke stranke koje ih zastupaju nemaju koristi od ogorčenja koje se zavuklo među ljude.

Europska društva suočavaju se s nesigurnošću na radnom mjestu, otkazima, masovnom nezaposlenošću i nejednakošću. Ljudi su postali 'financijske varijable'. Sve ovo teoretski bi trebalo lijeve stranke učiniti popularnijima, no to se očito nije dogodilo. Ponavljanje da je ljevica 'izgubila povjerenje radničke klase' ne dovodi nas nikamo. To bi moglo opisati situaciju, ali sigurno ne i objasniti. Ono što je sada potrebno jest zajednički napor da se shvati zašto je i kako ljevica pala u nemilost, piše Le Nouvel Observateur

Odgovor ne može biti isključivo političke naravi. Koncept subpolitike njemačkog sociologa Ulricha Becka najbolje odgovara. Subpolitika se odnosi na kulturnu klimu, moderne ideje i prevladavajuće mišljenje u medijima. Ukratko, sadašnje vrijeme. U tome leži jaz između socijaldemokrata i njihovih tradicionalnih birača.

U Francuskoj, kao i u ostatku Europe, socijalisti nisu uključeni u fenomen koji je u samo nekoliko godina izazvao velik pomak u odnosu na siromašne. Ova promjena je počela kolapsom komunizma, čime je pojam egalitarizma brzo zastario. Nakon 1989. on više nije bio 'pomodan' za razgovore o jednakosti. 'Plavi ovratnici', nekada srce i duša društva, sada su odbačeni kao beznadni slučajevi.

Lijevi intelektualci su brzo okrenuli leđa društvenim pitanjima. Europske socijalističke stranke su se predale ideologiji slobodnog tržišta, bez predviđanja njenih bolesti. Oni su mislili da od morala mogu napraviti svoj novi prepoznatljiv biljeg. Socijaldemokrate se krišom promatralo kao ljevičare, jer su 'tolerantni', čak i ako podržavaju liberalne ekonomske ideje.

Lijevo orijentirani mediji stvorili su naviku idolopoklonstva prema novim facama u svijetu financija, a u nekim slučajevima prema njima se ponašaju kao prema rock zvijezdama. Sve je započelo osudom i populizma i republikanizma. Mainstream ljevica je pak bila pod pritiskom da prekine s ekstremnom ljevicom kako bi ušla u poznati 'krug razuma', što zapravo znači krug grupnog mišljenja.

Kao rezultat toga, produbio se jaz između ljevice i birača. Skloni smo zaboraviti da se u Francuskoj, gdje ima gotovo šest milijuna 'plavih ovratnika', što je više od državnih službenika, oni osjećaju napušteni, baš kao i dijelovi srednje klase i sve veći broj ljudi s nesigurnim radnim mjestom. A to je puno birača, piše Le Nouvel Observateur

Jedno progresivno izvješće think tanka je otvoreno preporučilo da se socijalističke stranke okrenu prema urbanoj mladeži, ženama i useljenicima. A to je upravo ono gdje stojimo u Europi. U Francuskoj je, pak, zasigurno važno da socijaldemokrati zauzmu moralni stav protiv manevra s krajnje desnice. No samo to neće biti dovoljno, zaključuje Le Nouvel Observateur