Ljubljana se na listi ponovno našla u kategoriji između 400. i 500. mjesta i pokazuje trend uspona. Beograd, koji se prvi put na listi pojavio 2012. u kategoriji između 400. i 500. mjesta, a potom 2013. ušao u višu kategoriju između 300. i 400. mjesta, i ove godine zadržao je isti odličan plasman. Univerzitet u Beogradu osobito dobre rezultate pokazuje u prirodnim znanostima. Godine 2013. u matematici je bio između 100. i 150. mjesta, a 2014. između 150. i 200. U fizici je 2014. bio između 150. i 200. mjesta.

Slične rezultate naša sveučilišta bilježe i na drugim relevantnim listama – nigdje ih nema među prvih 500. Zanimljivo je da Sveučilište u Zagrebu čak i prema Webometricsu, rang-listi koju stručnjaci obično smatraju najmanje relevantnom jer plasman više ovisi o vidljivosti na webu, što ostavlja više mogućnosti za njegovo friziranje, sa 458. mjestom značajno zaostaje za ljubljanskim, koje je 216., i beogradskim, koje je 431. To je inače lista s kojom se čelnici Zagrebačkog sveučilišta vole predstavljati jer je uglavnom i jedina na kojoj se pojavljujemo.

Naša najveća visokoškolska obrazovna institucija sa Šangajske je liste ispala još prošle godine, a čini se da ne planira nikakve ozbiljnije promjene koje bi je eventualno mogle vratiti u ugledno društvo.

Da je više para, a manje posla

Kristian Vlahoviček, profesor na Biološkom odsjeku PMF-a, poznati kritičar našeg obrazovnog sustava, smatra da za ovakvo nizanje loših rezultata uglavnom trebamo zahvaliti članovima akademske zajednice koji se boje da bi ozbiljnim reformama koje bi išle za povećanjem izvrsnosti i kompetitivnosti mogli izgubiti ugodne pozicije i brojne privilegije.

'Protivnici reformi i čuvari postojećeg sustava u kojem su kvaliteta obrazovanja i znanosti zadnja rupa na svirali uglavnom navode dva razloga zašto nije moguće ništa promijeniti', kaže za tportal Vlahoviček.

'Prvi i osnovni je nedostatak financiranja. Pritom se pažljivo zaobilaze primjeri ostalih zemalja u tranziciji koje redom uz često manji iznos financiranja postižu bolje i kvalitetnije rezultate, a ignoriraju se i opetovano prepoznate boljke u organizaciji našeg sustava, od nedostatka sustava pozitivnog natjecanja i financijske uravnilovke do negativne selekcije ljudi i neučinkovitog upravljanja. Naravno, nema jednostavnijeg i lakšeg izgovora od - nema novca! No probušenu kantu iz koje curi na sve strane valjda bi trebalo prvo popraviti, a tek tada ima smisla govoriti o dodatnom dolijevanju vode. U protivnom, što više dolijevate, više će i curiti. A popraviti se može mnogo, na što su nam ukazivali i još ukazuju baš svi koji su imali prilike vrednovati naš sustav znanosti i obrazovanja, bilo da se radi o stranim, bilo domaćim evaluatorima', kaže naš uspješni znanstvenik i profesor.

'Drugi razlog koji se najčešće može čuti obično izgleda ovako: 'Rang-lista X, eto, baš ne mjeri ono u čemu smo mi najbolji pa smo zapravo zakinuti i u stvarnosti bolji nego što se vidi, pogledajte listu Y.' To je također tipično izbjegavanje suočavanja sa stvarnošću. Ako se nalazite na međunarodnom sportskom natjecanju, onda je besmisleno žaliti se na to da vam ocjenjuju sportska postignuća, a ne umjetnički dojam. Istina je da ima nekoliko sustava rangiranja, ali je znakovito da baš ni po jednoj neovisnoj i od zajednice prihvaćenoj rang-listi koja mjeri znanstvene i obrazovne kriterije nemamo nijednog prepoznatog sveučilišta. A o niskom položaju naših učenika na PISA testovima da ne govorimo. I zato, umjesto vječitog samopovlađivanja i traženja krivca 'negdje drugdje', krajnje je vrijeme da napravimo teške rezove i dovedemo sustav vrijednosti koji će naše društvo kroz kvalitetno obrazovanje pokrenuti, a ne gurati ga na začelje. To dugujemo prvenstveno našoj djeci. Ali to remeti idilu mnogih kojima je i ovako očito dovoljno lijepo, a za budućnost ih ionako nije briga. Još da je samo malo više novca za novo ruho...', poručio je Vlahoviček.