Tko ne razumije Tita, ne može razumjeti ni Tuđmana. Tito i Tuđman su najbolje što su Hrvati imali, tko to ne razumije - ne razumije hrvatsku povijest. Radić, Tito i Tuđman obilježili su 20. stoljeće... Tuđman nema dostojan trg...samo su neke od izjava kojima prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kroz vrijeme časti Zoran Milanović, šef SDP-a. Istovremeno, HDZ vladajuću koaliciju neprestano proziva da čini sve kako država kakvu je želio Tuđman, ne bi postojala. Pa zašto je Tuđmanovo ime, a bez prave kritike, onda toliko često na Milanovićevim usnama i/li je li (samo) riječ o hvatanju predizbornih političkih bodova, pitanje je na koje smo odgovor potražili u razgovoru s političkim analitičarima
'Kako ćemo razgovarati s onima koji hrvatsku državu nikad nisu htjeli i jedini odnos prema suvremenoj hrvatskoj državi je cinizam koji izražavaju i prema Tuđmanu', često se čuje od aktualnog šefa HDZ-a Tomislava Karamarka na račun vlasti predvođene SDP-om. No dok on Tuđmana naziva jedinim sidrištem za koje vežemo naš hrvatski brod, Milanović se Tuđmana, kojega je svojevremeno nazvao drvenim željezom, sjeti vjerojatno i mnogo češće no što bi to njegovi protivnici, a i zagovornici, htjeli. Doduše, najčešće u društvu pa je tako nedavno ustvrdio da su Radić, Tito i Tuđman obilježili 20. stoljeće. Ni Dan državnosti nije mogao proći bez Tuđmana, pa se Milanović požalio kako prvi hrvatski predsjednik u Zagrebu nema dostojan trg.
Milanovićevo spominjanje Tuđmana je 'pragmatično u smjeru zahvaćanja potpore šireg biračkog dijela', smatra politički analitičar Boško Picula. Upozorava da je 'HDZ suzio svoj manevarski prostor i ograničen je u svom dosegu s obzirom na svoju koaliciju, a Milanović ima prostora uključiti Tuđmanov antifašizam i podsjetiti na duh hrvatskog Ustava, dok HDZ ističe samo selektivne poteze'.
Međutim, Milanović nikada nije ni bio među najvećim kritičarima Tuđmanove baštine, a i ušao je u SDP tek nakon Tuđmanove smrti, podsjetio je Picula. Na Milanovićevu političku prošlost upozorava i politički analitičar Davor Gjenero, koji kaže da se 'Milanović Tuđmanu vraća organski, dok Karamarko Tuđmana koristi kao Nicolas Sarkozy Charlesa de Gaullea, naime, 'Sarkozy je de Gaullea očistio od svega kontroverznog i tretira ga kao nacionalni brend, kao neupitnu nacionalnu vrednotu jer je on, unatoč svemu, bio važna politička figura u povijesti'.
No upitno je koliko će takvi Milanovićevi potezi, koje Picula vidi kao dio brige za pokušaj homogenizacije birača, donijeti uspjeh SDP-u, pogotovo u postojećim uvjetima. Tim više jer valja imati na umu i da se SDP-u često prigovara kako širenjem biračkog tijela prema desnom centru, gubi 'stare' birače, koje ne zanima (toliko) visoka politika.
