'Vidiš da ne pričamo ni o Hajduku, a sad bi ti o izborima. Ne može!' očajava Đovani, svjestan da će rasprava krenuti mimo njegovih želja i usprkos statusu lokalnog psihoterapeuta, koji podrazumijeva primjerenu terapiju za svakoga tko proviri u birtiju. Nekima provociranje, drugima poruga, trećima suosjećanje. Već po faci on ti dobro zna procijeniti raspoloženje i tradicionalno mu je najdraže pronaći slabu točku, pa po njoj upirati sve dok potpuno ne izgubiš živce. Jadan je onaj koga Đovani nikad nije uzeo na zub.

'Alo, ej, pa uvijek se politika bistrila u gostionicama. Daj knjigu žalbe!' javlja se Amadeo Macan s najbližeg stola.

'Pošalji mi mail, ko te j…', stiže mu odgovor s druge strane šanka.

Splitski kafić u kojemu smo se zatekli nećemo otkriti, makar će ga mnogi već u startu prepoznati, a ni identitet svih gostiju nećemo do kraja izložiti javnosti. Ima tu valjda svega osim političara: od pomoraca do odvjetnika, od novinara do direktora i od nogometnih navijača do, khm, policajaca izvan službe - a redovito se nađe i kakva jednokratna mušterija, koja razrogačenih očiju gleda i sluša cijeli taj cirkus. Na ovakvim mjestima vlada egalitarni duh, pa status zapravo najviše ovisi o vokalnim i oratorskim sposobnostima, a bogme i ustrajnosti u obrani šank-linije.

'Glasat ću za manje zlo. Samo još ne znam za koje'

I čemu kvariti atmosferu profanim medijima i petparačkim člancima s predvidivim pitanjima, recimo - tko neće izaći na izbore i zašto neće?

'Ja hoću, i glasat ću za manje zlo. Samo još ne znam za koje', javlja se prvi.

'Aha, jest, tako su me zajebali i da glasam za Oparu. Nema šanse ovaj put', uzvraća drugi.

'Ma šta me boli briga. Narod je glup i dobit će ono što zaslužuje. Neću se miješati', čuje se s trećeg stola. Ljudi u međuvremenu ulaze i izlaze, odrađuju svoje jutarnje kavice i usput prate raspravu. Vidimo Nikolu Koceića Bilana, sveučilišnog profesora i dekana splitskog PMF-a, koji se sakriva iza Slobodne Dalmacije i mudro škrtari na riječima.

'Nećeš me navući, znam ja kako to ide. Ako jednom javno otkrijem svoje političko uvjerenje, do kraja života neću se moći oprati', kazao nam je prije nego što je kliznuo i dao do znanja da iduće nedjelje vjerojatno neće glasati. I razumijemo ga: društvo i kafić su jedno, a mediji i portali drugo.

Pokvarili smo mu jutro, ali šta nas briga.

'On je neradnik i spava do podne, pa kakav bi to bio predsjednik?' čudi se jedan na spomen Zorana Milanovića.

'A šta bi trebalo, da svako jutro kopa kanale pa da ti bude dobar?' smije se drugi.

'Di će Škorini glasači?'

'Možda je bolje da nam je predsjednik neradnik, nego pijanac koji trči okolo i grli koga god stigne', zgraža se treći stol u maloj tportalovoj debati. Izlaganja su ovdje kratka i koncizna jer se spontano prekidaju čim dođu do treće ili prve nezanimljive rečenice, ali zato su replike dozvoljene u neograničenim količinama. Nema povišenih tonova, niti one isprazne i prizemne ideologije - ta priča je, čini se, davno prozrena i prezrena. Ako se netko i pali na crveno-crne teme, ne ispuhuje se ovdje, nego u skrovitosti svog biračkog mjesta. U kafiću se najviše cijeni ironijski odmak:

'Di će Škorini glasači? Oni će se voditi onom da im je neprijatelj njihovog neprijatelja prijatelj - samo što jadni ni sami ne znaju tko im je prijatelj, a tko neprijatelj', kaže stol broj jedan.

'A ako ona opet postane predsjednica, hoće li nam ovaj poslati boljega od Opare?' naizgled naivno javlja se onaj tip zainteresiran prije svega za komunalna pitanja.

'Sve je to za 'promućkaj i prolij', kakvi izbori, ljudi moji?' uključuje se pridošlica, a Tonči mu kontrira onom da je bolje izaći, pa makar prekrižio listić. Najgluplje je samo pizdit' po kafićima, jel'te…

Za najmanjim stolom, poznatim po nazivu 'šalter informacije', sjede Ratko Marčeta i Amadeo Macan. Dva pomorca, kapetan i kapo, nisu odvjetnici da bi izgubili mušterije, niti zaposleni u gradskoj firmi da bi se bojali za posao, niti su u javnoj službi da bi ih se prozivalo jer u radnom vremenu bistre politiku, uz aperitiv prije ručka. Pa se i ne boje pod imenom i prezimenom kazati da glasati neće.

'Ma možda i hoću ako se zateknem u Splitu. U prvom krugu padala je kiša pa mi se baš i nije dalo, a u drugome i nije baš neki izbor, da ti pošteno kažem. Idem malo na Lastovo, ne pada mi na pamet za vikend ostati u Splitu samo zbog izbora', iskren je Ratko.

'Je, izbor je nikakav, ali kakvi god da jesu, njih oboje bolji su od naroda. Nisu krivi ni Kolinda ni Milanović, njima svaka čast, narod je kriv što se vrtimo u krug i zaslužuje sve što mu se događa. Ljudi se moraju promijeniti da bi došli do boljega', uzvraća Amadeo i potom istresa dušu.

'Jedan jedini put glasao sam u životu i to je bilo 1991. godine, kad smo se osamostalili, a dalje neću jer mi se gade naši birači. Glasat ću opet kad na vlast dođe moja stranka i moja opcija poštenja, ljubavi i cvijeća. Hippie pokret, kao u šezdesetim i sedamdesetim godinama, samo nas on može izvući na put reda, poštenja i ljubavi. Dotad, izbori me neće vidjeti, a ovi naši kriminalci i mafija pogotovo. Ne zanimaju me', ispraća nas Macan.

Mic po mic, eto, dok se okreneš, došao je kraj Đovanijevoj smjeni. Izdržao je nekako.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Nenad Bjelica, Massimo, braća Sinković, Gordan Jandroković…