Počelo je 1517. u njemačkom gradu Wittenbergu, 100 kilometara jugozapadno od Berlina i brzo se širilo sjevernom Europom. Vjerski pokret predvođen Martinom Lutherom suprotstavio se učenju Rimokatoličke crkve, a širenje reformacije bilo je popraćeno ratovanjem i nasiljem. Prošlog utorka Njemačka je nacionalnim praznikom obilježila 500. obljetnicu reformacije, a tom su prigodom luteranski i katolički čelnici u javnom priopćenju svečano zamolili oprost za nasilje i prolivenu krv.

'Molimo oprost za naše propuste i načine na koje su kršćani ranili Tijelo Gospodnje i uvrijedili jedni druge tijekom 500 godina od početka reformacije do danas', priopćili su Vatikan i Luteranska svjetska federacija, dodajući da se 'prošlost ne može izbrisati, ali njezin se utjecaj može preobraziti u znak nade za svijet da prevlada podjele'.

Na dan kada je Martin Luther 31. listopada na vratima crkve Svih svetih (Schlosskirche) u Wittenbergu objesio svojih 95 teza, u istoj je crkvi održano svečano bogoslužje uz nazočnost njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera i kancelarke Angele Merkel.

Njemački pivopije pak Martinu Lutheru su zahvaljivali na popularnom piću. Jer Lutherova reformacija nije mijenjala samo način života i umjetnost u sjevernom dijelu Europe, nego iće i piće. Naime Katolička je crkva držala monopol nad mješavinom biljaka i začina koji su davali okus pivu i čuvali ga od kvarenja, zbog čega je na nju udarala porez, što nije činila s nevažnim hmeljem. On stoga nije postao samo daleko jeftinija sirovina, nego i čin pobune protiv Katoličke crkve. Zaštitnik piva sv. Arnold navodno je pastvu spasio od kuge tjerajući je da se iznutra i izvana dezinficira pivom, ali mnoge njemačke pivnice na zidovima danas kao svoga zaštitnika imaju okačenu sliku Martina Luthera.

Što su prošlog tjedna radili Kinezi? Bili su prilično vrijedni. Njihovi su inženjeri dali javnosti na znanje da testiraju nove tehnike za gradnju tunela dugačkog 1.000 kilometara, najduljeg na svijetu, kroz koji namjeravaju prenositi vodu iz Tibeta u Xinjiang, autonomnu regiju na sjeverozapadu zemlje. Tunel će se u više dijelova povezanih slapovima spuštati s najvišeg svjetskog platoa u golemu pustinju Taklimakan u Xinjiangu pretvarajući je u plodnu Kaliforniju.

Kina je inače u prvoj polovini godine pokrenula 8.000 projekata čišćenja voda vrijednih 100 milijardi dolara, a kao 'zagrijavanje' za taj veliki zalogaj vlada je ovoga kolovoza u središtu provincije Yunnan započela gradnju 600 kilometara dugačkog tunela, dovoljno širokog da bi kroz njega mogla proći usporedno dva brzinska vlaka. Gradnja će trajati osam godina, kraće nego što mi raspravljamo o tome je li pravilnije reći Pelješki ili Pelješački most. Stajat će 78 milijardi juana (11,7 milijardi dolara), a godišnje će kroz njega prolaziti iz sjeverozapadnog u sušno područje Yunnana više od tri milijarde tona vode te Yunnan Daily piše da će to stvoriti 3,4 milijuna novih radnih mjesta, oploditi 30.000 hektara novih poljoprivrednih površina i podebljati ekonomiju za pedesetak milijardi dolara.

Što nam pak radi Kim Jong-un dok ne ispaljuje probne projektile? Naređuje sigurnosnim službama pomno praćenje i čuvanje spomenika i slika dinastije Kim, tj. njega, tate Kim Jong-ila i djeda Kim Il-sunga. Čini to bojeći se da ih ne unište 'neprijateljski elementi' razjareni nedavno pooštrenim ekonomskim sankcijama zbog kojih je narod u priličnoj gabuli. Svi spomenici i slike u svim prostorima diljem zemlje, uključujući škole, moraju biti posebno nadzirani te osvijetljeni danju i noću. Povjerenstvo za ljudska prava u Sjevernoj Koreji sa sjedištem u Washingtonu tvrdi da su Kimovi kampovi za 'preobrazovanje' zapravo brutalni radni logori te da Kim planira širenje zatvorskih kapaciteta. Kad nema kruha, neka barem zatvora ne manjka.

Krvavi tjedan u Velikoj Jabuci. Osam ubijenih, među njima pet Argentinaca koji su došli proslaviti 30. godišnjicu mature, i više od deset ranjenih bilanca je najgoreg terorističkog čina u New Yorku nakon rušenja World Trade Centra 2001. Ubojica je imigrant iz Uzbekistana, 29-godišnji Sajful Saipov, od 2010. stanovnik Floride, vozač Ubera s urednom zelenom kartom, spavač kojega je ISIL radikalizirao putem društvenih mreža. Budući da je u okršaju s policijom ranjen, završio je u bolnici, a Trumpa je posebno ogorčio ubojičin drski zahtjev da u bolničkoj sobi objesi zastavu ISIL-a.  

Saipov nije prvi radikalizirani Azerbajdžanac ubojica. U novogodišnjoj noći 2016. Abdulkadir Mašaripov je u istambulskom noćnom klubu ubio 39 osoba, prošlog travnja bombaš samoubojica u podzemnoj je željeznici St. Peterburga ubio 14 i ranio 51 osobu, a samo četiri dana poslije tog napada imigrant kojemu je odbijen azil, Rahmat Akilov, u Stockholmu je ubio pet, a ranio 14 ljudi.

Uzbekistan je bivša sovjetska republika, ekonomski jadna, s 96,3 posto stanovnika muslimanske vjeroispovijesti, a Financial Times tvrdi da se 80 do 90 posto ISIL-ovih boraca iz Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana radikaliziralo u vrijeme dok su bili na radu u Rusiji.

Kako će Vladimir Putin rješavati problem povratnika ISIL-ovih boraca kućama, nakon pada samozvane Islamske države? Prema podacima objavljenim na Al Jazeeri, Rusija je bila zemlja iz koje se regrutiralo najviše boraca, njih 3.500, prema Putinu čak 4.000, više nego iz Saudijske Arabije i Jordana. Prema nekim naznakama, Rusija je svoje trupe u borbu protiv ISIL-a slala i zato da se po kratkom postupku riješi neželjenih povratnika. Ali što s najmanje 5.600 pristaša koji su se – prema podacima američkog think-tanka, Soufan entra - već vratili u svoje 33 matične zemlje u zadnje dvije godine?

Osim Rusije, Saudijske Arabije i Jordana, najviše ih je iz Tunisa, Francuske, Maroka, Turske, Uzbekistana, Njemačke i UK, a najviše ih se do sada vratilo u Tursku, Tunis i Saudijsku Arabiju. U Veliku Britaniju se, primjerice, vratilo oko 800 bivših boraca, a 130 ih je ubijeno. Svi oni ozbiljan su sigurnosni problem, ali kako ih izolirati i je li ih moguće integrirati, pitanje je kojima se muče sve ove zemlje. Jer neizbježno je da će neki ostati predani nekom obliku nasilnog džihada, tvrdi američki Soufan centar. Posebno delikatan problem je povratak žena i djece te kako djeci spasiti mentalno zdravlje.

P.S. Kada smo već počeli s križem i oko križa prije 500 godina, završimo s današnjim križevima u Litvi. Naime nekih 11 kilometara od grada Siauliaija u sjevernom dijelu zemlje cijeli jedan brijeg i okolica obasuti su s više od 100.000 raspela i religijskih ikona, drvenih, metalnih, kamenih, svih oblika i veličina, sa i bez obješenih krunica, sa i bez raspetog Krista. Nazivaju ga Brdom križeva, povijest mu je složena priča o ratovima i ustancima, stradanjima i nadama, legendama i tajnama, ali pravi povod njegova nastanka do danas ostala je tajna. Hodočasnici ovdje naprosto od pamtivijeka zabadaju križeve i mole. U vrijeme kada je Litva bila dio Sovjetskog Saveza vlasti su ih šezdesetih i sedamdesetih uklanjali buldožerima, a donositelje novčano kažnjavali ili trpali u zatvor, no križevi bi opet nicali preko noći. Danas uz njih niču i simboli drugih religija, pa kršćanskom raspelu ovdje ne smetaju židovski natpisi i riječi iz Kurana.