'Više puta sam naglašavala držeći se iskustva u zapadnoeuropskim zemljama, napose Francuskoj i Švedskoj, da populacijska ili obiteljska politika predstavljaju sastavni dio ukupne razvojne politike', izjavila je Wertheimer Baletić u razgovoru za Hinu, dodavši da ta politika, primjerice u Francuskoj, ima kontinuitet bez obzira na političku stranku koja u danim uvjetima preuzima vodstvo države. Tako bi trebalo biti u Hrvatskoj, dodala je.

Poznata hrvatska demografkinja kaže da vjeruje kako je propust što se ne spominje populacijska politika u novim vladinim programima i obraćanju premijera zastupnicima prilikom potvrđivanja nove vlade u Hrvatskome saboru jer, kako dodaje, radi se o ulaganju u ljudske resurse, u ljudske potencijale, bez kojeg nema poželjnog razvoja.

'Svaka zapadnoeuropska zemlja, kao i one u skupini tranzicijskih zemalja, imaju određen stav i određenu politiku, kako populacijsku tako i politiku radne snage i zaposlenosti, koja je ovisna o prvoj, jer radna snaga je dio ukupnog stanovništva i regrutira se iz ukupnog stanovništva', izjavila je, dodavši da ne bi bilo dobro da se u novim uvjetima ne vodi računa o populacijskoj politici koja ima strateško značenje u politici ekonomskog i socijalnog razvoja jer bi to značilo diskontinuitet u odnosu prema definiranim stajalištima u nacionalnoj populacijskoj politici koju je donijela prošla vlada (2004.).

Po riječima Alice Wertheimer Baletić, jedan od bitnih argumenata za potrebu kontinuiteta provođenja stimulativne populacijske politike jest činjenica da su u Hrvatskoj, napose nakon 1990. vezano i uz ratnu agresiju na Hrvatsku i ratne gubitke u Domovinskome ratu, u tijeku dva dugoročna demografska procesa - depopulacija i ubrzano starenje stanovništva. Prema tome, kako naglašava, ne treba posebno objašnjavati što bi za ovu zemlju značilo odustati od brige za reprodukciju stanovništva i radne snage.

'Populacijska je politika dio ukupne razvojne politike jer, nastavi li se depopulacija ovim tempom, a da se ne poduzmu nikakve mjere koje bi dugoročno mogle zaustaviti te procese, značilo bi da zemlja ostaje bez naroda, što bi obezvrijedilo i sve druge razvojne napore', upozorila je. Na pitanje da komentira trenutačno demografsko stanje istaknula je kako je nakon 1990. počela 'ukupna depopulacija' koja traje do danas i ubrzat će se ako se ne nastavi stimulativna populacijska politika.

To pokazuje, kako je objasnila, činjenica da je između popisa 1991. i 2001. te 2001. i 2011. zabilježeno u Hrvatskoj smanjenje ukupnog broja stanovništva, a tome su pridonijela dva čimbenika. Prvi je prirodna depopulacija, što znači da je u oba razdoblja bilo više umrlih nego rođenih. Samo na osnovi prirodnog smanjenja u drugom međupopisnom razdoblju nastao je gubitak od oko 98.000 ljudi. Drugi čimbenik koji je također u proteklome dvadesetogodišnjem razdoblju djelovao na smanjenje ukupnog broja stanovništva, negativni je migracijski saldo, više odseljenih nego doseljenih.

'Smanjenje nataliteta u Hrvatskoj dugotrajan je proces', napominje Wertheimer Baletić. Već od 1955., uz manja odstupanja, kako je dodala, bilježimo smanjenje nataliteta, koje je posebno izraženo nakon privredne reforme 1965., a izazvano je velikim odlaskom na rad u inozemstvo ljudi u najboljim godinama pa su nastale 'krnje generacije' u dobnoj strukturi stanovništva. Pojačan pad nataliteta, kako je podsjetila, nastupio je nakon 1980., napose nakon 1984., kad je stopa nataliteta u Hrvatskoj smanjena ispod granične razine od 14 živorođenih na 1000 stanovnika. Sve do 1990., i pored činjenice stalnog pada nataliteta, Hrvatska je još uvijek bilježila prirodni prirast, međutim, nakon 1990. u svim godinama do danas imamo prirodno smanjenje stanovništva, rekla je.

Na pitanje što se može učiniti na poboljšanju prirodnog kretanja i migracijske situacije u uvjetima ekonomske krize kojom je zahvaćena i Hrvatska, Wertheimer Baletić kaže kako, osim nastojanja da se nastavi stimulativna populacijska politika, treba u prvome redu u sklopu razvojnih mjera bitno smanjiti nezaposlenost mladih jer je upravo smanjenje njihove nezaposlenosti važan preduvjet efikasnosti ukupne razvojne politike, a na demografskom planu bitan je preduvjet formiranja novih obitelji i povećanja nataliteta.

Recentna istraživanja pokazuju da valja, kako je napomenula, voditi računa i o stambenoj politici jer je nedostatak stanova mladim ljudima prepreka stvaranju novih obitelji. Također je potrebno osigurati stabilnost prihoda mladim roditeljima i inzistirati na mjerama koje omogućuju potrebnu infrastrukturu za pomoć zaposlenoj ženi - majci te usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza mladih roditelja, što je izrazito učinkovito provedeno u skadinavskim zemljama. Glede 'uvoza' radne snage, smatra da migracijska politika može biti dopunska politika, ovisno od konkretnih prilika i potreba, ali ona nikako nije alternativa populacijskoj politici.

'Ono što je važno za ekonomski razvoj, imigracijom se u pravilu dobiva znatno lošija obrazovna i kvalifikacijska struktura radne snage u odnosu na domicilnu, koja često iseljava u razvijenije zemlje, što također može biti limitirajući čimbenik našeg razvoja', izjavila je.

Alica Wertheimer Baletić, dugogodišnja profesorica demografije na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu, bila je u proteklome mandatu potpredsjednica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, autorica je prvoga hrvatskoga sveučilišnog udžbenika o demografiji 'Demografija - stanovništvo i ekonomski razvoj' (1973.). Njezinim zauzimanjem utemeljena je 1994. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu katedra za demografiju, jedina u Hrvatskoj.